Blagdanski prorok Hagaj

Hagai is an important holiday prophet who delivers God's word. The book of Hagai focuses on the roles of the governor, the high priest, and the people. The main theme is a call to strength and the promise of God's presence. Hagai is considered a true prophet because he receives direct messages from God. The book is set after the Babylonian exile and during the reign of King Darius. The construction of the second temple is a central focus. The book emphasizes the importance of God's word and contains references to the Exodus from Egypt. Hagai is known for his prophetic formula and his use of the phrase "the word of the Lord." The book contains specific dates to mark the beginning of the construction. Overall, Hagai's message is one of encouragement and guidance for the people. Tko je blagdanski prorok Hagaj, zašto nam je važan, što nam govori? O tome, ali i u svemu drugom, govori će nam pater Niko Bilić. Pater, dobrodošli. Hvala lijepa, sada ćen pozdrav svima vama, dragi slušatelji u domovini i širom svijeta. Veselim se da vas i danas mogu pozdraviti kao ljubitelje i slušatelje Božje riječi. Veselim se na ovom trenutku da ponovno, zajedno, skromno, ali što je moguće više precizno i dubinski, pogledamo tu knjigu, tu Božju riječ, koja nam je svima darovana i kao zadatak i kao utjeha i putoka za naš život. Pa počnemo. Budi jak zeru babele, riječ je Jahvina, budi junak Jošua, sine Josadakov, veliki svečaniče. Budi junak narode sve zemlje, riječ je Jahvina, na posao, jer ja sam s vama, riječ je Jahvina dvojska. Patir, zašto je redak koji smo pročitali, Hagaj 2.4, zašto ga možemo prepoznati kao varhunec u kompoziciji knjige proroka Hagaja? Mislim da se ovaj redak u istinu ističe po tome što nam ponajbrije pokazuje koja je prorokova uloga, tj. prorok prenosi božiju riječ, ovdje je to božje ohrabrenje, sam gospodin po proroku nam odmah otkriva koji su to glavni likovi, dakle dvije osobe, jedan koji je carski namjesnik i vojskovođa, a drugi koji je veliki svečanik i uz to sav narod i tri puta čujemo riječ koja je zapravo poziv na jakost, budi jak, to je onaj isti poziv koji je nama iz povijesti jako važan, biblijske, jer Joshua kada treba narod uvesti u zemlju, dakle nasljednik Mojsev u početcima biblijske povijesti, također od Boga samoga dobiva upravo takvo ohrabrenje koje je ovdje tri puta ponovljeno, zatim ovdje ćemo također odmah razumijeti da se proročki tekst odlikuje o znakama koje služe kao potvrda da je to doista ne prorokovo nego božje, to je onaj izraz koji mi možda najbolje prepoznajemo iz liturgije, na kraju svakog čitanja kažemo riječ gospodine, to je upravo od proroka, ovdje se ponavlja u jednom redku dva puta i onda još treći put sa onim dodatkom, ne samo riječ je jahvina, riječ je gospodine, nego riječ je jahve nad vojskama. Također ovdje se nalazimo u onom dijelu teksta iza kojega slijedi ono što volim reći da je sidro cijele knjige Hagaeve, a to je upozorenje na knjigu izlaska i sam sadržaj koji smo čuli, dakle poziv na jakost i poticaj da krenu na posao vodi nas do onoga što ćemo vrlo brzo shvatiti da je glavna tema cijele knjige. Ima li nekih posebnosti po kojima se knjiga proroka Hagaja izdvaja? Kreno bih od završetka knjige, na kojemu se završetku spominje jedan relativno rijetko spomenut predmet u Bibliji, a to je prsten pečatnjak ili pečatni prsten, ponekad preveden i samo kao pečat, primjerice nama jako dobro poznat iz pjesme nad pjesmama gdje zaručnica moli svoga zaručnika da je on uzme da je stavi na svoju ruku kao pečat, odnosno kao pečatni prsten i zapravo je ista riječ da je kao pečatni prsten stavi na svoje srce, to je tamo molba. Knjiga Hagajeva završava izravnim Božim obećanjem Zerubabelu, dakle ovome čovjeku koji je civilni voditelj i sam gospodin kaže ja ću tebe uzeti i staviti te ovo kao prsten pečatnjak na svoju ruku. Ipak nam je najljepše i najposebnije u ovoj knjizi biblijskoj susresti se čak dva puta sa Božim obećanjem koje smo evo upravo u ovom jednom redku čuli, tu se drugi put ponavlja, a to je toliko utješna, reko bih, toliko normalna Božja izjava da nam može i promaknuti, a glasi ja sam s vama. Radi se o onakom Božjem obećanju koje poznaju primjerice iz Mojsijeva zvanja ja ću biti s tobom, već puno prije kod Izaka, ja sam s tobom, to gospodin ponavlja češće u jednini, a ovdje u takvom obliku, kao Božje obećanje njegove prisutnosti u cijeloj zajednici, ja sam s vama, zapravo je posebnost i evo nešto što je specifično upravo za ovu knjigu i dva puta se ponavlja. Nama je to da kako starozavjetni oslonac i pozadina za jednu od najutješnijih Isusovih riječi koju čitamo na kraju Matejeva evanđelja gdje on kaže ja sam s vama usvedane i to je jedno od onih mjesta gdje vidimo da se u Novom Zavjetu gospodin Isus poistovječuje sa Božjim obećanjima, njegovo ja je zapravo Božansko ja. Ista ta misa o Božje prisutnosti u knjizi Hagajevoj kao posebnost također je istaknuta time što sam gospodin upozorava na ono zašto rekoh da je sidro cijele knjige, cijelo prorošto Hagajevoj usidreno time da gospodin podsjeća kad ste izlazili iz Egipta, tada sam ja vama zadao riječ obećao sam vam da će moj duh trajno biti među vama, biće moj duh posred vas. Ali ono što nam je važno je kako se jedno proroštvo izravno veže na ono što je praktički ishodište i središte starozavjetnog iskustva Bođega naroda, a to je idlazak iz Egipta i napokon to ista posebnost, mislim da je samo kod Hagaja baš tako formulirano i onda pet puta ponovljeno, a to je poziv na usmiravanje pozornosti, razmotrite, pazite, u prijevodu, u izvorniku izrečeno tako da gospodin traži od njih da oni svoje srce usmjere na ono što gospodin traži, postavite svoje srce na to, nek vam to bude na srcu, mogli bismo tako slobodno prevesti, znajući da u starozavjetnoj antropologiji srce je zapravo središte osobnosti, sjedište misli, dakle to je prostor gdje se razmišlja, gdje se spoznaje, to je u starom zavetu srce. Zašto kažemo da je Hagaj pravi prorok? Pa u knjizi Hagajevoj naći ćemo ono što nam je jako važno kad gledamo na skupinu proroka u kojoj se onalazija, to su mali proroci, dakle 12 malih proroka zapravo kroz povijest manje više čine jednu cijelinu, jednu knjigu, zato kren da ja govorim i ponavljam knjiga proroka Hagaja, možda je bolje reći spis proroka Hagaja u smislu da je svaki mali prorok jedno poglavlje u velikoj knjizi, e, ali baš zbog toga što ta riječ kao titula nailazi na zloporabu gdje se evo i lažni proroci njome služe, mi ćemo imati taj fenomen da među 12 malih proroka samo trojca se doista koriste tom titulom, Hagaj je jedan od njih, drugi po redu, prvi je Habakuk, a kod Hagaja ćemo čak pet puta bez pridržaja naći taj izraz, taj naslov, to je pravi biblijski izričaj koji označava proroka, zato mi ćemo naći za njega da piše da je prorok. To je prvi razlog za što kažem pravi prorok, druga sitnica je sama knjiga, sam spis Hagaja govori o tome da ljudima postaje jasno da ga je gospodin poslao, to je drugi važan razlog. Treći, vrlo lijep, mi ćemo kod Hagaja naći definiciju koja nam je nekako jako pri srcu i jako dobro razumljiva, on se naime u biblijskom jeziku naziva glasnik gospodinov, dakle anđeo gospodin, isti je izraz kad uzmemo grčki prijevod kao i ono što primjerice kod Mateja opisuje anđela koji dolazi Josipu ili koji je na grobu Isusovu, to je vrlo simpatičan način kako se opisuje proroka i proročku službu, evo i tako razumijemo što zapravo znači anđeo u bibliji, to je onaj koji donosi vijest u božje ime. Njegovo ime nam je vrijedno i važno i zato ga nazivamo blagdanski prorok Hagaj jer njegovo ime je od biblijske riječi hag koja označava blagdan, odnosno i glagol koji znači svetkovati blagdan je bio hagag, a ovaj i na kraju od čega se tvori ime Hagaj zapravo izveće pridjev od toga, on pripada blagdan, on je blagdanski, tako da bismo smijeli njegovo ime baš prevesti kao blagdanski. Posebno i također vrijedno, osim što se koristi sam naziv prorok, mi ćemo opet pet puta u ovoj knjizi naći ono što smijemo nazvati proročka formula, to jest opis u kojemu se izravno govori o tome da je tom proroku došla ili još točnije u biblijskom jeziku dogodila se je, zbila se riječ gospodnja, zanimljivo kod Hagaja ćemo imati čak tri puta taj fenomen da je to proroku preko njega u biblijskom riječniku po njegovoj ruci, nećemo ruku prevoditi jer ruka je ovdje simbol moći za djelovanje, dakle prorok je praktički instrument preko kojega se Bog obraća nekome i onda ćemo imati još dva puta da je to baš riječ koja je upućena njemu, dakle ukupno pet puta. Onda također ćemo pet puta naći ono drugo što zovemo obično glasnička formula na početku svoga govora, on ističe i kaže ovako govori Jahve, ovako govori gospodin, tako da je jasno da je ovo božija riječ. Uz to, vrlo vrijedno, još tri puta ćemo naći ono što nije formula nego je govor iz iskustva, opis njegova doživljaja, gospodin govori ili rekao je gospodin, rekao je Jahve. To nam zapravo još i više vrijedi ako se sjetimo da se ponekad sama formula može zlorabiti pa onda i za formalnosti ne stoji ništa, pa nam još više vrijedi ovo kad on svjedoči o onome što je doživio. I napokon, evo to je moj skromni prilog proučavanju knjige proroka Hagaja, kad gledamo na onaj idući način koji je formula, a već smo ga spomenuli, naime, bilo na kraju nekog prorošta, bilo tako reći ubačeno u proroštvo, prorok će staviti riječ gospodja. Tako da još jednom naglasi, još istakne, evo baš kao svojstvni pečat stavlja, a u knjizi proroka Hagaja koja je izvanredno kratka, ima samo dva poglavlja, točno 12 puta naći ćemo taj izraz riječ gospodnja, a 12-ica je u Bibliji što nam je razumljivo poznato, brojka koja označava za okruženost, dakle za svako pleme po jedan put, odnosi se na cijelinu. Koje je vrijeme radnje u knjizi i kako je označeno? Riječ je dakle o vremenu nakon Babilonskog progonstva, vratili su se u domovinu Perzija je na vlasti, koja je omogućila povratak, ali i potaknula izgradnju hrama i kralj Darije u cijeloj biblijskoj povesti je zaštitni znak uspješnog dovršetka izgradnje hrama, kojeg ono zovemo drugi hram. Prvi je bio onaj Salomonov pod Nabukodonozorovim napadom je bio razoren, srušen, prema tome čim čujemo ovo kralj Darije već znamo o čemu se radi, već dolazimo praktički do središnje teme, a onda nam je vrlo zgodno čitati kako imamo točno naznačeno prvi dan šestoga mjeseca, dakle prvi šesti u druge godini kralja Darija nalazimo se. Zatim imamo dvadeset i četvrti šesti, smijemo pamtiti brojke datome, ali ih nećemo poisto vidjeti sa našim mjesecima jer su malko drugačije, dakle dva do tri mjesece razlike, ali nam je zgodno uočiti kako je dvadeset i četvrti šesti datom kada de facto ovo što je gospodin potaknuo budite jaki na posao, to je započelo. Počeli su radovi, onda volim evo sa studentima reći, radi lakšeg pamćenja, dvadeset i šesti sv. Ivan Krstitelja, tako da u premecenom smislu možemo reći radovi su počeli, evo na blagdan sv. Ivana Krstitelja, onda imamo dvadeset prvi dan sedmoga mjeseca, dvadeset prvi sedmi kao novi datum i napokon čak tri puta se spominje dvadeset i četvrti dan devetoga mjeseca, dvadeset i deveti, pri čemu se radi o dva proroštva koje dolaze toga dana, a između toga sam gospodin upozorava, sjetite se, pazite na taj dan, jer to će biti dan kada je de facto položen kamen temeljac za svetište. Načalno možemo reći šesti mjesec, sedmi mjesec i deveti mjesec u drugoj godini Kralja Darija, to bi odgovaralo prema hebrejskoj godini da se nalazimo u ljetu, to bi bio šesti mjesec što odgovara i našem, sedmi mjesec je zapravo deveti, dakle već početak jeseni, u hebrejskom brojanju već jesen, a deveti mjesec bi bio naš jedanajsti, dakle već ulazimo u zimu, prema tome riječ je o produženom gledanju, premda su samo dva poglavlja na tri godišnja doba, a za podijelu knjige nam je važno da i onaj prvi datum i onaj zadnji datum sadržavaju dva proroštva koja dolaze proroku Hagaju i koje onda on prenosi. Vraćamo se razgovoru o blagdanskom proroku Hagaju s Patrom Nikom Bilićem. Pater, koji su glavni likovi u knjizi? Naš smo razgovor započeli tako da ste nam pročitali jedan redak iz knjige, koji je među inimi zbog toga vrhunac, što tamo u kompoziciji toga dijela je vrhunac, jer tamo čujemo baš koji su to glavni likovi, ponajprije to su dvije konkretne osobe i tako se to pet puta ponavlja, a onda se uz te dvije osobe još tri puta pridodaje i upozorenje da je tu narod, kao što je slučaj upravo u ovom izdvojenom redku koju smo prepoznali kao svoje vrsni vrhunac. Riječ je ponajprije o Zerubabelu, koji je ovdje jako istaknut jer, kako smo napomenuli, kako sam rekao, snimeće knjiga i završiti. On je u ime perzijske vlasti namjesnik, upravitelj praktički cijele judejske zemlje, možemo reći civilna vlast, ali samo ime titula upozorava da je njegova i vojna vlast, ako to pomalo razumijemo iz novozavjetnoga izvještaja o Ponciju Pilatu, koja je tu u ime rimske vlasti. Uz njega je onda, kao predstavnik, rekli bismo, duhovne vlasti Jošua, koji nam je važan iz dva razloga ponajprije, upravo taj Jošua, koji je i oslovljen kao veliki svečenik, pojavit će se onda i u idućoj knjizi proroka Zaharije, i spominju se i Jošua i Zerubabel, a i prorok Haga i prorok Zaharija u povijesnim knjigama, naprimjer kod Ezre, a Jošua nam je važan i zbog imena, jer upravo za ovoga čovjeka nalazimo taj oblik imena gdje se puno hebrejsko Jehošua skraćuje u Ješua, što je nama jako drago i važno jer je zapravo to ne samo ista osnovica koja onda se uzima kao ime gospodina Isusa, nego čini se da je upravo taj skraćeni oblik koji je ušao u opću kulturu bio prisutan u Isusovom vremenu i tako su vjerojatno Isusa zvali, a kod ovoga velikog svečenika već susrećemo taj fenomen. Još jedna sitnica, mi ćemo imati, čini se tri puta, ali napomenu, da je u pitanju ostatak naroda, dakle to je upozorenje, drevno, biblijsko, oni koji su preostaleni su sveti ostatak, zapravo su povratnici izgnanstva, a onda nam je još jedno upozorenje, da je naš izdvojeni redak u istinu vrhunac u kompoziciji jer tamo gospodin ne kaže ostatak, nego narod sve zemlje, što bi moglo biti i više nego važna stvar. Nije samo riječ o onima koji su se vratili iz progonstva, nego sada gospodin računa sa zajedništvom i s onima koji su preostali, a postajale su napetosti, postajale je nerazumijevanje pa i neprijateljstvo, dakle ostatak, inače, a ovdje jedampot se baš govori o narodu sve zemlje što bi moglo biti proročki vrlo vrlo snažno. Koji je glavni sadržaj knjige? A to je dom Božji, kuća gospodnja, hram. A s druge strane je puno manje puta i se spominje isto tako, kao svojevrstna napetost, sam Bog na početku pozorava, moj dom ste zanemarili, a vi svaki svoj dom njegujete. Dakle, pomalo je to opreka između kuća u kojima ljudi žive i onda se to spominje tri puta, a čak osam puta naznačeno je da je to dom Božji, sam gospodin u prvom licu govori to je moj dom ili se jednostavno ističe dom, kao evo sve to mjesto još i sa gramatičkim članom istaknuto. I onda shvaćamo da je zapravo ključna misao ove knjige Božji poticaj na izgradnju toga drugoga hrama, kako ga zovemo u povijesti, što je već naznačeno kraljem Darijem i tom godinom u kojoj se to zbiva, i ujedno će sam Bog dati upozorenje. Prije nego što ste krenuli na posao, stalno ste bili u oskudici, suša, glad, neplodnost zemlje, a onda kad se ljudi daju na posao i kad sam Bog ih pokreće hrabri, kad budi duh i upravitelja i cijeloga naroda, onda se odjednom događa da više nije oskudica, nego nastaje obilje. Tako će Hagaj istaknuti što je bilo prije, to je jedno od onih izramnih proroštava, baš njemu upućenih, ne da on sada nekom drugom prenosi, pa kaže kako je situacija bila prije, ako je neko došao do žita, tražio je dvadeset mjerica, našao je samo deset, ili došao do bačve, tražio pedeset mjera, našao je samo dvadeset. Dakle, prije početka rada trpe oskudicu, a onda kada poslušaju Božji glas, kreću na posao i baš to je istaknuto, to je opet jedna formula u Bibliji, oni su poslušali glas Božji, tada nastaje preokret, tada oni doživljavaju da ih Bog blagoslijivlja i da im daje obilje. Po čemu je Hagaj apokaliptički prorok? Ako čitamo knjigu proroka Hagaja, onda ćemo čak dva puta naići na proroštva koja imaju univerzalni karakter, dakle odnosi se na sav svijet, na sva stvorenja, zapravo je vrlo negativno obojenog, sam gospodin najavljuje ja ću potresti ili protresti, dakle, izazvat ću potres, to je ona riječ koja označava potres, svu zemlju, nebesa i zemlju, dakle, to je jedan univerzalni potres, mi u naše vrijeme jako dobro razumijemo šta je potres pa nam onda takve biblijske riječi puno znače, važno je uočiti da je to ponajprije općenito proroštvo, a onda se to još posebno ponavlja, na kraju, kad se Bog po proroku obraća Zerubabelu, kojeg stavlja ka glavni lik na kraju, ponovit će to isto, dakle, s jedne strane potres svega stvorenja, kada u Bibliji čitamo nebo i zemlja, to je praktički kao da kažemo sav sveme, sve stvoreno, ali uz to, kao drugi nivo, sam gospodin kaže da se taj potres tiče svih naroda, dakle, i narodi će biti protreseni, odnosno, vojna, sila će biti razzorena, zaustavljena, razvaljena, ali i to ima svoj bogoslužni karakter. Apokaliptička slika jest, ja ću sve narode protresti i onda će oni svoje darove, svoje bogatstvo, svoje bogatstvo će donijeti kao darove u Boži dom, dakle, to će postati dio bogoslužnog prinosa, i opet, tipično za rat gospodin, za Boži svet i rat u Bibliji, to raspadanje kraljevstva, to razaranje nije izvana, nego oni sebe međusobno, evo, brat brata praktički oduzima život, tako da je sadržano u toj apokaliptici i u toj slici uništenja zapravo nešto što je drevna biblijska slika kako bog zaustavlja napadača, praktički oni sami sebe međusobno napadaju i zaustavljaju. To bi bila, nazovimo, Hagajeva apokaliptika. Što možemo reći i kakav je zaključak knjige proroka Hagaja? Ponajprije imamo predsavom knjigu, kojoj je u središtu povijesno, ono što zovemo izgradnja drugoga hrama, ponajprije će nam ova knjiga biti svojevrsni dodatak ili dopuna onome što čitamo u povijesnim knjigama, posebno u Ezrinoj knjizi, gdje se sve poteškoće oko izgradnje nekako svode na politički nesporazum, odnos prema vlasti i zabrano koja je došla od osgora i onda rješavanje uz pregovore, dopisivanja da se može nastaviti sa radom. Istina i u knjizi Ezrinoj to je plod nerazumijevanja između onih koji su se vratili iz progonstva i onih koji su u zemlji i koji ne gledaju pozitivno na izgradnju hrama. Sve to u knjizi Hagajevo praktički posve izostaje, dakle nemamo tog političkog pregovaranja i procesa nekako dopisivanja, rješavanja pravnoga, nego se sve svodi na to da sam gospodin vidi s jedne strane prvo nezainteresiranos, dakle nemar za božje stvari, to ide dolje da sam gospodin kaže trpjali ste nestašicu jer sam vas ja udarao, vaše žito, bilo je pogodjeno bolešću, ja sam ga pogodio, sav vaš posao, tako zapravo treba shvatiti, sve dijelo vaših ruku ja sam uništio tučom s neba i to nije bilo dosta da se obratite, da dođete k meni. prije početka gradnje, a onda dolazi onaj radostan trenutak u kojem učitamo da sam bog, 24.6. rekao smo, možemo to reći u prenesnom smislu na Ivana Krecitelja, i Zerubabel i Jošua i ostatak svega naroda doživljavaju da im sam gospodin budi duh i potiče ih na posao, to je ona rečenica koju smo na početku istaknuli, gdje sam gospodin pokreće taj posao ističući da je on s njima, i ono što je nama najljepše, već unaprijed gospodin obećava, evo sada kad ste krenuli, sada ću ja blagosloviti i vaše sjeme, i vašu lozu, i vašu smokvu, i vaše voće, i vaše masline, dakle ova knjiga nam donosi vrlo lijepu misl, ako se angažiramo oko izgradnje onoga što je Boži dom, onda bog obećava svoj blagoslov i još lijepše, sam bog kaže, vama sada izgleda kako je ovo što su ruševine koje su ostale, da je to ništa prema onome što je bilo prije, izravno upozorava, ima li onih koji se sjećaju kako je to bilo, i onda najavljuje, e, a sad kad izgradite novi dom, onda će ono prije biti kao ništa, dakle ono prije će biti maleno, a ovo će biti prava Božja slava, i pritome sam bog preko proroka nešto vrlo lijepo najavljuje, na tom ću mjestu dati mir. I opet jedna rečenica koju bismo mogli ovako preletit preko toga, ali kad se sjetimo, to je biblijski šalom, dakle to je praktički mesijanski eskatološki mir, ili kada se sjetimo da je gospodin Isus prije uskrsnuća govorio o svome miru, a onda na dan uskrsa dolazi i kaže mir vama, onda osjećam aha, zapravo je i ovdje Hagaj vrlo važan za shvaćanje novoga zavjeta. Kada bih htio doći do samoga kraja knjige, onda bih svakako trebao istaknut to, istoga dana, jeli dolazi još jednom proroštvo, Hagaj ga sluša, namjenjeno je za Rubabelu, e, a ono je izdvojeno po tome što ponajprije bog njemu, svome odabraniku, ponavlja onu misla o univerzalnom apokaliptičkom potresu i o tome da će, evo, pritome i narudi se, narudi se preokrenuti iznutra da će nastati nešto novo, i onda samom svom odabraniku, ze Rubabelu, daje ono obećanje koje smo već istaknuli. Uzeću te da budeš moj pečatni prsten, tako da razumijemo o čemu je riječ, ono što je na Božjoj ruci i služi kao metoda kojom se može ovjeriti neki dokument, da se zna, evo, da je to Božje. Pritome Bog za ze Rubabela kaže da je on njegov sluga, biti Božji sluga je u starom zavetu najviša moguća titula, to je najveća počast. Pritome, prem da je za Rubabela nije u općoj biblijskoj kulturi posebno istaknut, ali vidimo da ga sama Biblija i tekako stavlja vrlo visoko. Bog upotrebljava istu, onu riječ koju mi jako dobro znamo kad se odnose na cijeli narod. Bog je izabrao narod, e, a ovdje ja sam njega izabrao i sama riječ, ja ću ga uzeti, je teološka riječ. Ona je prije označava najobičnije uzimanje, dakle ništa posebno, kad uzmem neki predmet. Međutim, kad se sjetimo da to već kod Henoka u početku označava da ga je Bog uzeo k sebi, pošteđen je smrti, Bog ga je uzeo, dakle, prešao je u vječnost, isto je kod Ilije, onda shvaćamo da je riječ o teološkom glagolu koji kaže, e, sad više nisi na svom terenu, nego ja te uzimam za sebe, slično kao što je, recimo, kod proroka Amosa, gdje isto on sam kaže, Bog me je uzeo i naznačava pritome da je, sada nije više u svojoj službi, u svojem svijetu, nego je sluga Božjega svijeta. Prema tome, ako bih štio izvući jedan zaključak zašto je ova knjiga, knjiga proroka Hagaja posebno vrijedna, onda bih se odvažio reći, Hagaj je pravi prorok koji obećava Božji blagoslov, obećava onaj trenutak mira koji Bog daje, a posebno je lijepo kad nas upozorava da to dolazi s time ako se angažiramo oko izgradnje Božjega doma. E sad ću se malo poslužiti našom prorazumljivom, suremenom teologijom. Božji dom, crkva, da kako nije samo crkva pisana malim slovom, što je kod nas jako važno kad se obnavljaju crkve kao zgrade, nego je to prije svega izgradnja crkve pisano velikim slovom, to prema knjizi Hagajevoj donosi Božji blagoslov, odnosno sam Bog se obvezuje da će dati blagoslov, prisjetit ću se naš, evo, sluga Božji Ante Gabrić, kad nam je govorio o životu u Indiji, onda nas je naučio kako u Bengalskome ići na misu, se kaže girđa korači, što zapravo znači praviti ili graditi crkvu, tako je nešto što je zapravo izdravno iz Hagajevoj knjige, tako da i mi možemo zaključiti, Hagaj nas ohrabruje, ako gradimo crkvu velikim slovom pisano, onda se sam Bog obvezuje da će nas blagosloviti, da će nam dati blagoslov. Petar, hvala vam puno što ste nas upoznali s Hagajem. Ljako mi je drago da imamo priliku, skoro bih rekao ukrasti vrijeme za ovaj velik i važan Božiji dar, njegovu riječ i da možemo zastati onda na onim stvarima koje su nam u općoj biblijskoj kulturi najčešće potpuno nepoznate. Hvala vam lijepo, slušali ste Kardoner, emiciju zajednice kršenskog života, hvala vam što ste i danas bili s nama, srdačan pozdrav, do sljedećeg sucreta.