Krist Kralj – novi Adam, božanski Pastir svih svojih ovaca

This transcription discusses the concept of Christ the King, emphasizing his role as a caring shepherd for his people. It draws parallels between the love and care a mother provides for her child and the love and care that Christ provides for his followers. The transcription also references biblical prophecies about God taking on the role of a shepherd and Jesus fulfilling these prophecies by sacrificing himself for humanity. It highlights the importance of serving others and recognizing Christ's presence in them. The transcription concludes by emphasizing the need to acknowledge Jesus as the Son of God and to worship and glorify him. KRIST KRALJ, NOVI ADAM, BOŽANSKI PASTIR SVIH SVOJIH OVACA Kako na izvrsta načinu poznati Krista kralja iz evanđelja, kralja koji ima srca? Spravom se danas možemo pribojavati nekog čudnog novog svjetskog poretka, koji na mračan ljudski način želi uspostaviti vlast nad cijelim svijetom. A stvar je tako jednostavna i svijeta. Gdje je siguran spas našega naroda i cijele crkve? Promislimo, kada smo prvi put bili gladni i kada smo prvi put osjećali žeđ, a ljubazna majka nježnom nam je ljubavlju dala jesti, dala piti. Kada sam do oslovce Gol došao na ovaj za mene tada nov i stran, još posve nepoznat svijet, a moji roditelji ljubaznom skrbi odjevali su me, presvlačili, stoliko dobrote, radosti i ljubavi primili su me, da do kostiju osjetim kako sam njihov, nisam stranac. Kolike je sate, dane i noći, brižna majka bdjela nadavnom, vodila me liječnik, ustavljala obloge, davala lijekove da ozdravim kad me je bolest shrvala. Vječni kralj ovakav je put izabrao i na sebe uzeo. Evanđelje o Kristu kralju u izvrsnom je smislu evanđelje obitelji, pohvala, roditeljskoj ljubavi, majke i oca. U dubini staroga zavjeta, prorok prognanika Izekijel, u najtežem razdoblju pod mrskim Babilonom, najavljuje božje obećanje da će sam Bog preuzeti ulogu pastira, jer su se pastiri njegova naroda iznevjerili i potpuno zakazali. Gospodin će pasti svoje stado, pravedno će ga pasti, potražit će i sav radostan naći izgubljenu ovcu, onu koja je ranjena poviće, pazit će na jaku i uhranjenu, da će im odmora. U novom zavjetu Isus, pastir dobri, ostvaruje božje obećanje. Ostvaruje ga tako, da sam preuzima na sebe sudbinu janjeta, jaganca Božjega. On koji je prvi uskrsno od mrtvih na vječni život, i tako pokazao da je iznad pilatove vlasti i vlasti hramskoga velikog svečenika i svih spletkara svoga naroda, iznad dalekosežne moći rimskoga cara, pobijedio je i ljudsku smrt. Pred Isusom kao vječnim sucem, Otac nebeski okupit će sve narode. Njegova presuda vrijedi za one ovce koje su, prema prorokovanju Ezekijelovu, drugima pašu nogama izgazile i vodu mutile, za rogate jarce koji su naokolo boli i raspršili stado. Bog Otac njemu, sinu ljubljenome, sve podlaže, a ponizni sin Otcu predaje kraljevstvo i sama sebe Otcu podlaže, kako na početku, tako i na kraju vjekova. Svemoćni bog, sin, rodio se kao malo dijete i, nakon posljednje večere, sam je trpio glad i onu žeđ koju je na križu riječima posvjedočio. Izdan od jude, odbačen je od svojega naroda i zatajen od Petra kao stranac, ne znam toga čovjeka, kaže on. U tamnici predan je onima koji ga bičuju, udaraju, izruguju i pljuju, trnjem ga krune. Shrvan od boli pod teškim križem, samo će od Šimuna Cirenca primiti pomoć. Na kalvari, oduzimlju mu odjelo, za tuniku bacaju kocku, razodjeven je gol. Jučer su, po rukama našeg zagrebačkog nadbiskupa, zaređeni novi džakoni u crkvi Svjetogibana dvajsetljećima. Jučer su, i po drugim biskupijama u domovini Hrvatskoj, mladići primili taj sveti red poslužitelja, koji nas izvrsno pociječa na to, da je Isus postao najmanji među braćom, tako da ga možemo poslužiti i da tako postanemo baštinici onoga kraljevstva, koje nam je Bog stvoritelj od početka, od postanka svijeta namijenio. Su baštinici s Kristom kraljem, to kraljevstvo sjaji punim sjajem, kad gospodin dolazi u slavi svojoj s anđelima svojim. A ako ljubav uskračujem, ako mu nisam dao jesti i piti, ako sam ga ostavio gologa, ako je Bog za mene stranac, zatvoren u tamnici moje nevjere i moga klanjanja koje kakvim idolima, ako mu svojim griješnim koracima u svojoj slobodi ne dam da iskaže svu moć svoje dobrote i milosrđa, onda samo me sebi stvaram trajnu muku, stalnu, neprestanu, svrstavam se među one druge, ne Isusove, nego Sotonske anđele. Zato je evo sada čas da sudivljenjem prepoznamo i životom priznamo kako je Sin Boži postao Sin čovječi, umjesto staroga smrtonosnoga, evo novoga Adama, koji je božanski pastir, vječni kralj i sudac, prvina usnulih, a sama sebe ponizno je učinio jednim od ove najmanje braće, njemu koji nas u našoj najdubljoj duhovnoj gladi i žeđi hrani svojim presvetim tijelom i krvlju, njemu koji je naše boli na sebe uzeo i svojim nas ranama liječi, njemu koji nas u našoj nemoći i padovima krijepi svijetim sakramentima, njemu se smjerno klanjamo, njega slavimo.