Čovjekovo uzvišenje (Mt 23,1-12)

Jesus announces to his disciples and the whole community the joyful news of human elevation. He warns them about hypocritical actions and shows them the path to elevation and glory. True human elevation is the work of God. It is communion with the exalted, with the glorified Christ, with Jesus, whom our Father in heaven raised from the dead. Human elevation happens on the path of Mary, the handmaid of the Lord, who recognizes and acknowledges her insignificance. God looked upon her insignificance, and human effort alone can achieve very little. God's law leads humans to true elevation and glory. Jesus asks his disciples to listen and have trust in the words that are proclaimed to them. Whoever does and observes everything that the word of God says will be exalted. Life in the community of brothers and sisters leads to true human elevation. We can thank the Pharisees and scribes for proclaiming the word of God, but human strength alone cannot achieve elevation. Elevation and glory that ČOVJEKOVO UZVIŠENJE Isus navješta svojim učenicima i cijeloj zajednici radosnu vijest. Dok ih upozorava na licemirne postupke, pokazuje im put uzvišenja i proslave. Pravo je čovjekovo uzvišenje djelo Božje. To je zajedništvo s uzvišenim, s Kristom proslavljenim, s Isusom, kojega je jedan Otac naš, Onajna Nebesina, uskrisio od mrtvih. Uzvišenje čovjekovo zbiva se na putu Marije, službenice Gospodnje, koja prepoznaje i priznaje svoju neznatnost. Bog je pogledao na njezinu neznatnost, sam ljudski napor pritom malo može postići. Božji zakon vodi čovjeka do pravoga uzvišenja i proslave. Isus traži od svojih učenika da slušaju i imaju povjerenja u riječi koje im se navještaju. Tko čini i obdržava sve što kaže riječ Božja, bit će uzvišen. Život u zajednici braće i sestara vodi do pravoga uzvišenja čovjekova. Jedan je vođa i jedan je učitelj naš, jedan je Otac naš, koje ga tako često zazivamo, Oče naš. Tko živi kao član ove obitelji, bit će uzvišen. Ispoznancima i farizejima možemo zahvaliti što navještaju riječ Božju, ali ljudskim snagama sazdano uzvišenje ne uspjeva. Uzvišenje i proslava koja počeva tek na govorenju šteti i ostavlja za sobom bolan i razoran rastljep između riječi i dijela. Uzvišenje koje se oslanja samo na odjevne predmete i molitveni pribor, na titulu i dostojanstven pozdrav, lažno je i vodi u poniženje. To je stalna borba za ugled i za prva sjedala koja svi vide ostavlja čovjeka nezadovoljnim, praznim i frustriranim. Nije to poniznost, nego poniženje. Pravo čovjekovo uzvišenje pokazao nam je onaj najveći među nama, Sin Božji koji je ponizio sama sebe, Hrist gospodin koji je postao naš sluga.