Dužnici Duha Kristova

DUŽNICI DUHA KRISTOVA Mnogo je hvala Bogu raznih škola za rješavanje i pobjeđivanje stresa, ovo nije jedna od njih. Evanđelje po Mateju u jedanestom poglavlju donosi čuveni Isusov spasiteljski poziv, koji slušamo na četrnaestu nedjelju u crkvenoj godini a. Više od stotinu i dvadeset godina, iznad glavnog oltara visoko gore, na luku, iznad središnje lađe u Bazilici srca, u srcu našeg glavnoga grada, koja je sada u temeljitoj obnogi, zvoni tiho, ali jasno i postojano, upravo ovaj spasiteljev zovu, Dođite k meni, svi koji ste umorni i opterečeni. Jesmo li se i koliko smo se odazvali tom evanđelju odmora, što sam do sada učinio, da u mom vlastitom životu i u našem svijetu vlada taj Duh Kristov. Dužnici smo duha Kristova, jer u njemu je ova tajna, koju je Otac nebeski sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Krist, dok je kao sveti učitelj hodio našom zemljom u počecima naše vjere, preuzeo je, potvrdio i svemu svijetu objavio puno značenja istog vjekovnog božanskog poziva, koji je prorok Zaharija na svoj način zabilježio u davno starozavjetno doba. Poziv na radost i klicanje kod Zaharije, klikni Kčeri Sijonska, koji je ušao među čuvena glazbena remeg djela, iste je naravi, istoga je duha, kao i gospodinov poziv, dođite k meni, a nalazimo ga i u zaključku Isusovih blaženstava, radujte se i kličite. Kod proroka to je topao očinski, roditeljski poziv dragoj kčeri, voljenoj djevojčici, tako Bog gleda na svoj odabrani grad Jeruzalemu, Sijon je mila kčerkica, koja uživa prijeko potrebnu očevu zaštitu. Već tada prorok je najavio, a sada dolazi naš kralj, zaista će, kako se uvijek na cvjetnicu prisjećamo, ući u grad na Magarčiću, jer nije moćan vojskovođa konjanik, nego čovjek srca, u kojemu čuva poniznost, čuva onu neznatnost, kako je od majke naslijedio, ona je njegovala neznatnost božje službenice. To je duh Hristovu. Gospodin je pravičan vladar, pravednik, ne dolazi kao despot, koji bezdušno plači, porobljuje i izrabljuje, koji umara i opterećuje, nego kao naš kralj, k nama, za nas dolazi. Ne donosi rati i osvajanje, jer njegova jer ječ, poruka njegove osobe je šalom, mir. Dok slušamo njegov ljubazdan zov, pravi je čas, da još jednom iskusimo onu dobrotu i odvažnost, kojom sama sebe izlaže i čudesno obećava, ja ću vas odmoriti. Blagonaklono ide za istim onim, što i mi želimo, da nađemo spokoj dušama svojim. Isus ostvaruje jeremijno proroštvo i širokogrudno se obvezuje, da će nam dati svetu pauzu, predah i odmor, on će nas veli okrijepiti i dati nam spokoj. Jaram je ropstvo, tako je to tijekom biblijske povijesti od davnina, bili su pod jarmom faraonskim, bili su pod jarmom babilonskim, a Isusov je jaram odmor, spokoj. Isusov je jaram duh Kristov, duh Božji, duh Onoga, koji je uskrisio Isusa od mrtvih i koji oživljuje moje smrtno tijelo, Isusov je jaram sloboda. Biti pod jarmom znači služiti tome gospodaru, jaram koji sam sebi namećem, jaram ovoga svijeta znači smrt, jaram duha Kristova je život. Ljudski jaram je jaram ovisnosti o internetu, o alkoholu, o kocki, teško ljudsko bremeje, nasilje u obitelji, ljubavni jadi koje jedni drugima stvaramo, prijevare u poslu i financijama, namještaljke i laži, maltretiranje bližnjih. Kakav je to svijet, u kojemu je forma važnija od sadržaja, što će ti, brate, sve administrativne točnosti, sve titule i propisi, ako sa svojim bližnjim, sa svojim bratom ne možeš razgovarati i dogovoriti se? Koliko mi vrijedi sve propovjedanje i uman govor, ako se neću obratiti i svoj vlastiti grijeh ne želim okajati u skrušenoj ispovjedi. Dužniti smo duha Hristova, jer njegov je jaram spas i pomirenje, Isusovo breme jest njegov sveti duh, koji po sakramentu prebiva u nama. To je njegovo srce, u kojemu je odmor i spokoj za umornu i opterečenu dušu. U svijetu, u kojemu uporno pokušava vladati novac, oružje i chemijski ljekovi, gospodin donosi izvornu, neokrnjenu, pravu ljudsku slobodu. On sam do kraja iz iskustva poznaje spasenje, jer otac ga je uskrisio, dao mu je da se podigne od smrti, da ustane od mrtvih. Dužniti smo duha Hristova. Kad poslušamo poziv da dođemo k njemu i učimo od njega, omogućujemo da se njegova vlast proširi od mora do mora, to jest po cijelom kontinentu, da dopre do granica našega svijeta. Koliko smo zajedno s njime pod njegovim jarmom, toliko njegov duh može izvršiti svoje dijelo, usmrćuje tjelesna dijela, iskorjenjuje naša bojna kola i ratobornu konjsku snagu, uklanja luk ubojni i postavlja nebeski luk, dugu svoju, kao znak saveza sa svim stvorenjem. Već starozavjetni prorok najavljuje oslobođenje ne samo za sveti grad koji je pao Babilonu u ruke, nego i za cijelo područje negdašnjega sjevernoga kraljevstva, koje je prije više stoljeća silni Ašur pokorio i iz temelja razorio. Sada je došao Sin Božji, kojemu je Otac, gospodar neba i zemlje, sve predao. Bog, koji je u početku stvorio nebo i zemlju, sve daje Sinu. Isus, kad kreće na proslavu Pashe s učenicima na posljednju večeru, svjestan je da je Otac sve njemu u ruke dao. Prije uzašašća otvoreno će proglasiti, da nam je sva vlast na nebo i na zemlji, zato je on kralj. Dužnici smo duha Kristova, jer blaženu tajnu, koju je u davnini prorok najavljivao, koja je velikanima našega svijeta skrivena, sveti učitelj sada objavljuje umornima i opterečenima. To je tajna njegova srca, koje je blago, krotko, zato on, blago njemu, prijima cijelu zemlju u baštinu, to je duh Kristov. Njegov je duh ponajprije duh usmjerenosti na Oca Nebeskoga, iz njegova kraljevskoga srca izbire klik taj oče, pa još jednom oče. Nalik je klicanju majke, kad njezin duh klik će u Bogu spasitelju, oče slavim te, oče, kao što ti u meni imaš milinu, tako ja sada potvrđujem što je tebi milo, što se tebi svidjelo. Kristov duh je duh očev, apostol je odrješit i izravan, ako nemam duha njegova, nisam Kristov, ako sam uzeo ropski jaram, nisam Kristov i to je vrlo konkretno, ako ne priznajem vlast svetoga Oca i razaram jedinstvo crkve, nisam Kristov. Nisam Kristov ako prihvaćam jaram zloduha, koji skreće pozornost spravih zadataka u odgoju, obuzdavanju nagona i liječenju duševnih rana, a nameće sitničavo isprazno natezanje, zatvara oči pred pravim zlima. Spasitelj oslobađa od jarma, kojim agresivno ideološki nametljivo govorim o slobodbi, o ljubavi i o pravima, a štitim drogiranje, perverziju, ubijanje, trgovinu djecom da budu roblje, zasilovanje i prodaju organa. Tko pod sotonskim jarmom priča o svemoćnim klimatskim promjenama, a istodomno razara prirodu, ostavlja ljude da umiru od gladi, bogati se na tuđi račun, samo širi svoju vlast, taj nije Kristov. Dužnici smo duha Kristova, jer gospodin oslobađa od patrenoga jarma, kojim čovjek krvnički zaposije da tuđu zemlju i agresorski pokreće rat, gospodin poziva da ostavimo džavolski jaram, pod kojim vlastodržac govori o miru i demokraciji, a šalje kasetne bombe i ubrzano proizvodi novostreljivo jaram, kojim cijeli jedan narod podjarmljuje za svoje ratove i želi tenkom i puškom mijenjati vlast drugom narodu. Rat nije Kristov, Kristov je mir. O, kako dobro naša domovina to razumije, Božji narod dobro zna, misija je male Hrvatske u velikoj Europi i cijelom svijetu premijeti evanđelski poziv, smijesti se pod Isusov jaram, tako da s njime vučeš plug i oreš duboke brazde duha svetoga. Dođi sasvim blizu u tjelovljenom Božjem sinu pod njegov jaram, pa ćeš osjetiti kako njegovo srce kuca, približi mu se toliko da opipaš njegove ruke i noge, njegovu kožu, mišić i žile. Ako uzmeš jaram duha Kristova, onda iz iskustva znaš kako Isusov znoj pada na zemlju kao kaplje krvi, kad mu je duša nasmrt potresena, znaš kako krv vrije pod beščutnim udarcima biča, pod krunom od trnja, pod čavlom, koji nakrijiš pribija svete ruke i noge. Sa šimunom cirencem osjetit ćeš kako gospodin nosi križ, s tomom blizancem čućeš poziv, prinesi svoj prsti pogledaj, stavi svoju ruku, dodirni, opipaj. To je slatkoća, to je slast Isusova jarma, to je snaga duha Kristova.