Petrovo apostolsko vjerovanje

In today's gospel, Jesus reveals what the church is and who we are. We are a community of souls gathered by Him. He builds us on a rock. Peter receives a revelation from God that Jesus is the Messiah. This is the core of our Christian faith. It is a spiritual event, not of human origin. Jesus gives Peter the keys to the kingdom of heaven. Despite our weaknesses, the gates of hell cannot overcome the church because Jesus is its builder. PETROVO APOSTOLSKO VJEROVANJE U današnjem evanđelju gospodin objavljuje što je crkva, tko smo mi. Njegova smo zajednica duše na okupu koje on sam i zabire i poziva. On nas izgrađuje i to na stijeni. Sam je na kraju govora na gori proglasio da kuća na stijeni, ne na pjesku, može izdržati i pljusak, i bujcu, i vihor, neće pasti. Tajna je u tome da ne samo slušamo, nego i izvršavamo njegove riječi. Smijem li međutim ovo smireno razmatranje započeti od onoga skrivenog trenutka koji nije pobliže opisan u evanđelju. Otac nebeski, otac Isusov daje Šimunu središnju bitnu objavu, otkriva mu srž. Šimun prijima otkrivenje, dobiva na uvid temeljnu istinu da je Isus iz Nazareta mesija. Ovaj njegov učitelj, njegov zemljak, galilejac koji ga je pozvao i koji ga slijedi, pomazanik je Boži, onaj jedan pravi, očekivani, najavljeni spasitelj koji ga sam Bog s neba šalje. Ovo je bit biblijske kršćanske vjere. Sin čovječi, sin je Otca koji je na nebesima. Cijeli narod mu se, ijekom cijele povijesti, nada i sada je tu. Došao je živi sin živoga Boga. Petar pred svima jasno svjedoči, a da je to u središtu, potvrđuje sam gospodin svojom zabranom na kraju. Pod prijetnjom su, ne smiju nikome reći da je on mesija. U našoj logici, veliku vijest bi trebalo što prije posvuda na sve načine razglasiti, uvjeriti ljude, nametnuti istinu. Gospodinova logika je drugčija. To je tajna vjere i treba ostati tajna vjere. U sva tri prva evanđelja, i kod Mateja, i kod Marka, i kod Luke, ovo Petrovo vjerovanje stoji prije prve najave muke i prije preobraženja, a u sve tri zgode znamo Petar ima istaknutu ulogu. Nije nam zabilježeno, nemamo podrobno opisano kada je i kako Petar primio objavu koja je novo dodatno blaženstvo. Kao što nam nije zabilježeno, kako će to točno izgledati prvi susret između uskrsloga Isusa i apostolskog prvaka Šimuna. Tek dva svjedočanstva potvrdiće, Krist je uskrsnuo po pismima i ukazao se najprije Kefi, zapisuje Pavao, dvadesetak godina nakon samoga događaja, a Luka bilježi svjedočanstvo apostolskoga kolegija pred dvojcom iz Emausa, doista uskrsnu gospodin i ukaza se Šimun. Objava koju Petar prima od oca o Isusu, duhovni je događaj, ne prima je od tijela i krvi. Šimunu to nije njegov otac i ona objavio, nego vječni živi bog-otac iz nebeskih visina, koji nam svoga jedinorođenca daje. To je misa o gospodinu, koju čovjek sam od sebe ne dohvaća, nego je može primiti kao dar. Bog, koji je na nebesima, otkriva Petru svoje nedokučive sudove i neistražive putove. Petar u taj čas može, poput svojega kolege Pavla pred Rimljanima, s pravom uskliknuti o dubino bogatstva i mudrosti ispoznanja Božjega, gospodinu pripada slava u vijekove. Davno je bog po Izaiji navijestio da će svome sluzi dati ključ koji dijeluje temeljito. Kad otključa, onda je otvoreno i svi su dobrodošli, kad zaključa, zatvoreno je i nema ulaska. I evo sada Isus ostvaruje proroštvo, Petru, stijeni cijele crkve dače ključeve, kojima se ulazi onamo gdje nebo kraljuje. Poslije će, govoreći o bratu koji pogriješi, potvrditi snagu crkve kojom povezuje ljudski prostor na zemlji i božanski prostor na nebesima. Snaglaskom će istaknuti, zaista kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebesima, što odriješite, bit će odriješeno i ondje. Razgovor kod cezareje Filipove započeo je gospodin. Njegova je inicijativa. Traži najprije od učenika da budu pozorni na ono što ljudi misle o njemu, kako čovjek tumači sina čovječijega. To nas naime određuje. U životu se osjećamo i živimo prema tome što mislimo o Isusu. Zato učenike izravno pita što vi kažete tko sam ja, kime me vi držite. Utjelogljenje i poniženje sina Božjega ide dotle da iz iskustva dobro zna što je to kad nas pogrešno shvaćaju. Kako je to već prije bilo kad se Herod raspitivao o Isusu. Jedni kažu jedno, drugi drugo. Gledaju u njemu žestokoga krstitelja. Što više kralj Herod bio je ubjeren da je krstitelj kojeg ga je bio smaknuo, sada uskrsnuo od mrtvih. Sam je Isus rekao da je Ivan Ilija koji je već došao. Ljudi vide u Isusu nekoga od proroka. Gledaju ga kao Jeremiju koji je zaista najavio novi savez. Nisu došli do istine. Ne prepoznajemo Mesiju prem da ga željno isčekujemo, prem da nam je prijeko potreban. Petar još jednom dokazuje svoju ulogu. Prije svih, u ime svih on daje odgovor. A Isus kad pred njim izriče novo blaženstvo oslovljava ga imenom i prezimenom navodeći ime Petrova oca. Tako će to učiniti i na kraju Ivanova evanđelja kad ga triput bude pitao o ljubavi. Nakon velike životne škole, nakon što je triput sagriješio i zanijekao ga, Petar će iz vlastitoga iskustva znati da je Isus Mesija krist donosi od rješenje koje vrijedi. U pradavnim počecima Jakovu nakon borbe, Bog kaže, nadvladao si. Petru će gospodin u maslinskom vrtu otvoreno reći, ni jedan sat niste uspjeli bdjeti sa mnom. Ali zato unaprijed jasno proglašava veliku utjehu koja se evo potvrđuje i u trećemu mileniju. Unatoč našoj velikoj slabosti, vrata paklena ne mogu nadvladati crkvu, jer je Mesija njezin graditelj. Njegova je.