Kako je Juda, sin Izraelov, pomirio braću

Andžaja Kovljević discusses the topic of how Judah, son of Jacob, reconciled with his brothers. The name Judah is important to understand, as it is often associated with betrayal. However, the biblical meaning of the name is "praise" or "acknowledgement". Judah's tribe becomes the bearer of the heritage of the whole nation. The story focuses on Judah's interactions with his brothers, particularly the sale of Joseph into slavery in Egypt. Despite their initial animosity, Judah eventually takes responsibility for his actions and offers to be punished. This marks the beginning of his spiritual and moral development. Ja sam Andžaja Kovljević i želim vam blagoslovljeno vrijeme koje ćete i danas provesti s nama. Kako je Juda, sin Izrelov, pomirio braču, odnosno otac judina plemena i njegov duhovni razvoj, to je tema o kojoj danas razgovaramo s patronikom Viličem. Ocaca, hvala na pozivu. Veliko mi je veselje da možemo opet iskoristiti trenutak kad govorimo o pomirenju među bračom, a uvijek mi je nekako cilj i radost zaviriti u sve to pismo kao ono koje rasvjetljuje, liječi, koje hrani dušu, koje ispunja srce, pa se nadam da ćemo to i danas uspjeti bar malo doživjeti. Rekli smo da razgovaramo o tome kako je Juda, sin Izrelov, pomirio braču, po malo poljski naslov. Koji je Juda, sin Izrelov? Pa nama je jako važno odmah razjasniti o kome govorimo, jer kad čujemo ime Juda, onda automatski nekako prva asocijacija je Judin izdajnički poljubac u Maslinskom vrtu i Judine škude. E, o tom Judi novozavjetnom mi uopće danas ne govorimo, nego idemo natrag na početak, kad kažemo sin Izrelov, onda mislimo na Jakova, praoca Božjega naroda, koji dobiva ime Izrael, i od dvanaest sinova jedan je Juda, koji će onda vrlo brzo pokazati se kao posebno važan i on je otac Judina plemena, koje će zapravo nekako preostati i biti nositelj, to jedno pleme biće nositelj baštine cijelog naroda. Zašto je njegovo ime važno? Ime Juda nam je zapravo i opet predragocjeno pogledati biblijsko značenje i opet zbog toga što mi iz novog zavjeta imamo vrlo neugodan osjećaj i gorak okus u ustima kad čujemo to ime, koje je postalo sinonim za izdaju, a zapravo kad gledamo značenje toga imena, najobičnije je jezično u Bibliji, onda se vraćamo na trenutak rođenja ovoga čovjeka o kome govorimo, sina Jakovljeva, majka kad ga rađa kaže hvalit ću gospodina za ovo dijete. Rođenje dijeta je razlog za hvalu i upravo to je značenje njegova imena. Kada u hebrejskom jeziku gledamo na ime Juda, onda vidimo pa to je zapravo glagol koji znači hvaliti, odnosno odati priznanje, pa onda se poslije mijenja naše shvaćanje što je zapravo izvorno značenje toga imena. Već sam spomenuo, upravo judino pleme će de facto povjesno preostati kao nositelj baštine Božjega naroda, juda, pleme, judeja, pogotovo u rimsko vrijeme onda će taj naziv biti uobičajen, tiče se prostora na kojem je živalo judino pleme i malo pleme Benjaminovo, oni su jedini koji su preostali uz sveti grad Jeruzalem i uz hran. Osim toga, ime Juda bit će važno, da tako kažem, pred kraj staroga zavijeta, kada veliki spasitelj cijeloga naroda, juda, koji ima nadimak makabej i po njemu onda makabejci i knjiga o makabejcima, on je u isto vrijeme ne samo, evo, vojni osloboditelj, nego je i duhovni voditelj svoga naroda, zaslužen za očišćenje i novu posvetu hrama, ima ime isto tako, ime Juda, a nama da kako da je najdraže prisjetiti se pa sam gospodin Isus, kako nam svjedoči, na primjer, početak Mateeva evanđelja, gdje se nabrajaju predci, je upravo iz judina plemena. I tako dolazimo do jezično najvažnijega, po plemenu judinu, po judi kao prostor ili judeji, mi zapravo imamo danas naziv i za narod i za vjeru. Kad kažemo u hrvatskoj tradiciji židovi ili malo starije žudi, onda vrlo brzo osjetimo, pa to je to, zapravo je imenica, koja označava pripadnika židovskoga naroda ili pripadnika židovske vjere, izravno izvedenica od imena Juda, ako ime Juda stavimo u plural, u hebretskom jeziku Jehudim, onda ćemo imati izraz koji u isto vrijeme označava judejci, odnosno židovi, a tu nam je sad dalje za razmišljanje važno, mi znamo da je Isus iz Galileje, ali znamo da je judejac, da je iz plemena judina, pa onda još jednom shvaćamo kako ta evanđeljska napetost između Galileje i Judeje je zapravo bila potpuno nepotrebna i na žalost i tamo oni su se pitali, pa Mesija dolazi iz Galileje, a nisu se informirali da shvate da je on zapravo judejac. U čemu se Juda slaže sa svojom braćom, sinovima i prelomi? Riječ je dakle o ukupno dvana istorici braće koji su na početku Božjega naroda i sve ono što ćemo danas pokušati malo izreći, vidjeti taj njegov duhovni rast, vodi nas natrag u prvu knjigu svjetoga pisma, mi smo u knjizi Postanka, kako reko govori se i o njegovom rođenju, to bi bilo mislim 29. poglavlje, a nama će biti vrlo poznata onaj dio povijesti koji je opisano 37. poglavlja gdje se susrećemo sa braćom u jednom reko bih tipičnom bratskom doživljavanju gdje se Josip koji je miljenik očev izdvaja jer ga tata osobito voli, ali važno je uočit sve to pismo ne skriva, on je malo ogovarao svoju braću i tužakao ih je pred tatom, pa je već to razlog ne samo napetosti nego i mržnje i odbojnosti, a onda on ima snove poznate, jednom ih iznosi pa novi san iznosi, što je zapravo u djetinjoj dobi najnormalnije da želimo biti iznad drugih, ali evo, pomalo svakako nerazborito postupanje sa snovima, tako da ga i tata ukorio i raste mržnja koja ide dotle, poznamo taj događaj osobito iz Josipove povijesti gdje je Juda zajedno s braćom kad oni odlučuju, odlučuju se na radikalan potez, ajmo mi ubit svoga brata i ta strašna odluka već ima prvo ublaživanje kada Ruben predlaže nećemo ga ubit nego bacimo mi njega u jamu. Da je ostao u jami, isti bi rezultat bio, evo i taj prvi dio gdje oni odlučuju na radikalan potez to je Kainovsko razmišljanje, bratoubojstvo, u tim mislima Juda je zapravo sa svojom braćom. Što se mijenja kad su svoga brata Josipa prodali u Egipet? Mi zapravo u općoj biblijskoj kulturi jako dobro poznajemo Josipovu povijest, pa nam je onda relativno jednostavno uočiti gdje je tu Juda prisutan, po najprije promatramo ga zajedno sa ostalom braćom. Što nam je najvažnije? Josip je postao Božim zahvatom namjesnik Faraona, drugi u golemom Egipatskom carstvu, koja ima dulju povijest nego naša suvremena Europa, i braća zbog gladi dolaze i san Josipov se ostvaruje. Dakle mi čitamo tri puta, ne znajući da je to njihov brat Josip, oni se Faraonovu namjesniku klanjaju, to se ponavlja tri puta, i onda se još jednom dodaje, dakle četvrti put bacaju se pred njim na zemlju, on njih prepoznaje, što nam je i normalno, a oni njega zbog funkcije, zbog odijela ne prepoznaju i ne očekuju da će ga suzresti. I sada počinje ono što se obično naziva kušnja, koju Josip zadaje svojoj braći, jer su mu nanjeli zlo, čim se došli proglašovajih uhodama, Judah je zajedno s braćom, kad su ponaj prije tri dana u zatoru, tri dana je u svijetom pismu uvijek neko među vrijeme, de facto će Josip odlučiti viste uhode, Šimun ostaje kao talac, dakle jedan će ostati. Braća to odmah i Judah s njima doživljavaju, aha, mi smo svoga brata prodali u roblje, ovo nam je sada kazna, dakle vidi se da oni žive s tim teretom, došli su u Egipat zbog gladi i zapravo sve dobro završavao, oni su dobili hranu, dobili su žito, ali znamo, nova kušnja je u tome da im je Josip namjerno vratio i novac, za kojem su oni trebali platiti to žito i oni zapravo, otkrivši to, žive s tom krivnjom, dakle vratili su se u domovinu, svjesni su da nešto nije u redu, ali to je prvo rješenje njihove gladi, u tome dobili su hranu, vratili su se u domovinu i tamo žive. Kakvo je iskustvo ime vraća kad su drugi put u Egiptu, što se događa? i o njihovu bratu i postavlja uvjet, budete li još trebali doći u Egipat po hranu, jedino ako dovedete i najmlađega brata. De facto će uspjeti još jednom doći, po zahtjevu, po prijedlogu oca Jakova, koji je očito pošten, pravedan, kaže ponesite vi i darove u Egipat, ponovno je zavladala glad, hajdete još jedan put po hranu, darovi, voće, mirodije, začini, mirisi. Evo i Benjamin ide s vama i ponesete i plaću i za prošli put i za ovo novo, dakle dvostruk nova srebe ponijeti. Kad su došli u Egipat, Juda je zajedno s braćom, kad su primljeni tamo i odvedeni u kuću, dakle čini se to Josip svoga slugu poslao, hajde ti njih odvedi u moju kuću. Oni to doživljavaju opet kao strašno, otkrili su da smo se vratili, a nisu podimali račune, dakle svi ćemo biti u roblje bačeni, dakle vidi se koliko ih pritišće strah i Juda je s njima, de facto su samo bili pozvani na ručak s Josipom, dakle nisu to shvatili dobro i dobro je ispalo. Opet dobivaju hranu, dobivaju žito, opet im Josip vraća novac, dakle sada dvostruku im vraća, tako da ništa ne plaćaju, a znamo kao posebna kušnja, u Benjaminovu vreću stavljen je i pehar Josipov namjerno, evo to je onaj dio koji doista poznajemo iz opće biblijske kulture, dakle jednom su došli, kada su drugi put išli po hranu, kada su shvatili da je tu ne samo novac, nego da je i pehar, jer je Josip poslao stražu za njima, oni se izbezumljeni vraćaju, nije im jasno, ali priznaju krivnju, jel se sve vidi kako stvari stoje, i sad se već vidi da je već i u opisu Juda postao glavni, njegova je riječ, mi dolazimo, primi nas kao robove, krivi smo, krivi smo i pristajemo na to da budemo kažnjeni, jer evo dogodilo se to da smo uzeli i žito i svu plaću i još je tvoj pehar kod nas. Evo nas na temi kako Judas je na Izraelu pomirio vraću, pater, odakle započen je judin duhovni i moralni razvoj? Sa Judom se susrećemo kad je među bračom i možemo reći da je početak koji promatramo vrlo nisko, to jest onda kada se radi o tome hajmo mi ubiti svoga brata, onda Juda ponajprije nastupa krajnje materialistički i utilitaristički. Ako mi njega ubijemo, što ćemo mi zaraditi time? Dakle, na jedan upravo strašan način, on postavlja kriterije, idemo mi poduzeti nešto da se miri, što mi dođemo do novca. Međutim, njegov način pitanja smijemo odmah malo biblijski ublažiti, jer sva biblijska mudrost, izrečena na početku knjige Propovjednikove, postavlja kao osnov naše filozofije, kao smisao života, dobro, kakva mi je korist, kakva mi je dobit, što ja imam od toga? Tako da njegovo pitanje, koje jest usmireno, što ćemo dobit u smislu plaću, plijen, koje ćemo plijen imat, smijemo malčice ublažiti pa reći ok, to je zdrava biblijska usmirenost na plodove, ono što ćemo mi imat od toga. De facto, to je vrlo praktično, on predlaže, što svi znamo, i to je njegov prijedlog, to je jako važno, dakle Josipova sudbina je određena Judinim prijedlogom. On kaže, hajdemo mi njega ne ubit, nego prodat. Motivi njegovi su nam vrlo upitni, početak je vrlo nisko, ali zahvaljujući i Judinu prijedlogu, Josip je prodan i kao rob dolazi u Egipet, a znamo da je onda Bog to i tekako na dobro okrenuo. Zašto je postanak 38 ključan za Judin duhovni napred? Rekli smo da kad govorimo o Judi, starozavetnome Judi, jednom od dvanestorice sinova, da onda praktički krećemo od njegova rođenja i pratimo ga sve tamo do ključnog, recimo, 45. poglavlja u knjizi postanka i doista nam je 38. poglavlje važno, jer nakon što je on bio s bračom i nakon što je Josip prodan u Egipet, mi imamo cijelo jedno poglavlje posvećeno Judi. Dakle, Biblija nam želi reći tu se nešto važno događa s njime, on se izdvaja, ima svoju vlastu povijest, a što se konkretno događa, ono najvažnije, najosnovnije, on osniva obitelj. On sam postaje tata, ima djecu, ima tri sina najprije, dvojca, najstarijih su zapravo prema Bibliji zbog vlastitih postupaka, zbog vlastitih promašaja su stradali, trećega on posebno čuva, najmlađega, i zapravo ne ispunja onaj zakon kojeg poznajem iz Novog Zavjeta, zakon levi rata, da bi trebao dati i idućega sina ženi od pokojnog brata, dakle starijega sina, on to ne želi jer tu ženu obtužuje da je ona kriva za smrt bratov, njegovog starijeg sina. Cijela priča onda završava tako da on vidi na temelju činjenica, ta žena koju sam ja obtuživao je zapravo pravednija od mene, imat će onda još, nakon što mu je prva žena umrla, imat će još i blizance, dakle on je otac velike obitelji, a za njegov lik u Bibliji očito je presudno upravo to iskustvo, gdje on sada više ne postupa samo kao, eto, brat djetinjasti koji se nateže sa svojim bratom i zajedno s braćom u tom, reko bih, razumljivom ljudskom nadmetanju, nego on sam preuzima roditeljsku odgovornost, to bi vjerojatno bila glavna uloga 38. poglavlja. Dokle Juda došao i u čemu njegova presudna uloga pred Otcem Jakovom? Čini se da je svojevrsni završetak ili na putu do završetka njegovog duhovnog uspona, njegovog moralnog junaštva u tome da on nastupa kao posrednik, kao zagovornik i zastupnik. Nama je i iz običnog društvenog života to danas sve više i više poznato. Kad ne mogu platiti, kad nemam vojnu silu, onda sam zagovornik koji pokušava zapotrebiti nešto u čini, ali nama to teološki još puno, puno važnije. Da mi Krista gospodina u Novom Zavjetu promatramo kao posrednika i to jedinog posrednika između ljudi i Boga, Otca Nebeskoga, to je Novo Zavjetna mislo, e, a Juda će nastupiti, očito nakon što je sam postao tata, kao čovjek koji je posrednik pred vlastitim Otcem. Tata Jakov ne želi pustiti Benjamina, Josipa svoga miljenika je već izgubio, boji se s pravom za najmlađega svoga miljenika, valja napomenuti zašto su Josip i Benjamin njemu posebno dragi. Nije Benjamin njemu dragi samo zato što je najmlađi, nego zato što su to dvojca koji su sinovi njegove prave, ljubljene Rahele, dakle to je zapravo jedina prava žena, ona koju je volio, koju je htio imati, ona je majka one djece koje su mu najdraža i još to me je zapravo po porodu Benjaminu upreminula. Dakle iz puno razloga razumijemo, on je jako osjetljiv za život svoga sina Benjamina. Ruben pokušava malo čudno uvjetovati nekako ponetevo, pa uzmi moje sinove, pa moje sinove budu umjesto Benjamina, što nije baš razuman prijedlog, a onda nastupa Judas koji kaže, evo ja svojim životom jamčim za njega i ako mu se što dogodi, smatraj mene odgovorim. Dakle to je čovjek koji preuzima odgovornost i sam ima vrlo jasan motiv, ovdje je u pitanju život, dakle ako mi to ne poduzmemo, umrijećemo. Dakle motivacija s kojom Judas nastupa je da živimo, da ne umremo, dakle ide u bit stvari i to je de facto onda oca Jakova potaknulo i on je promijenio mišljenje, kako sam već rekao, ne samo da ih dopušta, nego još im kaže ponesite darove. I u Bibliji je važno, Juda ga je dovoo do toga da Jakov kaže, ok, ako Bob želi da ostanem bez svojih miljenika, ostaću bez njih. Dakle ta spremnost na potpuno predanje je, smijemo reći, plod Judina po osredovanja, a Juda je umeđu vremenu sam postao tata pa zna o čemu govori. Zašto Judin posupak pred faranovim namisnikom Josipom Vrhunac njegova razvoja što je postigao? Cijelu povijest Jude i njegov moralni uspon od vrlo niskog, materialističkoga, hajdemo mi njega prodat, ne toliko da ga sačuvamo na životu, nego što ćemo zaraditi, do toga da on pred faranovim namisnikom, to je Josip, oni to još ne znaju, nastupa također kao posrednik i zagovornik. Oni su uhvaćeni, dakle tu je sav novac, tu je žito, tu je pehar faranovim namisnika, nemaju više ništa reći u svoju obranu, on sam, dakle Juda, kako već sam napomenuo, kaže evo mi smo tu i bit ćemo robovi. Mi nikako ne možemo objasniti o što se dogodilo, krivi smo da pače, on kaže Bog je naše dijelo razotkrio. Juda krenuo sa svojom argumentacijom, sa svojim zagovorom, sa svojim interventom, gdje on, kao što je pred tatom reagirao, tako sada i na Josipa pristupa mu, apelira s time, pa ne mogu ja doći pred staroga oca bez Benjamina, jer će otac umrijet zbog toga. Tata, Jakov, naš stari otac i Benjamin su živo povezani, dakle Josip to sluša, Josipu je puno puta, dakle glavna argumentacija Judina je govor o Jakovu, dakle o tati, o omiljenom tati Josipom i onda još naglašava tu povezanost među oca i sina, a mi smo i rekli, to je opravda, nema puno razloge među Jakova i Benjamina, to očito dijeluje na Josipa, toliko da mi dolazimo do onoga najdjeljivijeg trenutka, središnjeg valjda u cijeloj toj Josipove povijesti, koju dobro znamo, a to je sa suzama, uz plač, baš piše tamo, nije se više mogao suzdržavati, Josip traži da svi Egipćani odu i on se predstavlja, otkriva se tko je, dakle mi sad, evo danas otkrijemo, pa to je zasluga Judina. Dokle to ide, ponajprije, Josip za prepaštenje, oni u prvi mak ne mogu povjerovati, pa onda mora ponoviti još jedan put, pa ja sam Josip, ja sam vaš brat, ponajprije želim istaknuti ovo, to je sada sitna, jezična, ali teološki vrlo jaka stvar, kada on kaže ja sam vaš brat, onda zapravo ponavlja one riječi koje je Juda na početku upotrebio ka argumentaciju. I pokazuje se da ipak nije on bio samo usmiren na novac i na dobit, on kaže, pa nemojmo ga ubit, on je naš brat, naše meso, dakle on je kao imi, ali meni je važno uočiti tu paralelu, taj okvir za cijelu priču o Josipu, koja je vezana uz Judu, on je naš brat, ja sam vaš brat, smijemo to usporediti gotovo sa pogledom na Kristovu skrsnuće, dakle to je najava. Onaj za koga su mislili da ga više nema, da je mrtav, evo sada pred njima stoji. I drugi vrhunac ili zaključak svega je Josip sada, ne samo da im se otkrio, da se očituje, da kaže, da više ne glumi pred njima, da nije više za njih faraon, najviše kad je njihov brat, on kaže odmah na svoju inicijativu, vi ste mene prodali, dakle vrlo jasno kaže što su učinili, ali ja vas zbog toga ne obtužujem, nemojte se uznimiravati, nemojte se prekoravati, jer, ja ću sad predat, zbog judinog posredova, zbog toga što je juda nastupio kao zagovornik, Josip tumači, Josip sam na svoju inicijativu kaže, niste vi to učinili, to je mene Bog pred vama poslao, dakle to je prva stvara, oslobađa ih njihove krivnje, onda još kaže, to je Bog zato učinio da vas održi na životu, dakle radi života i napokon da pripravi, da spremi veliko spasenje, veliko izbavljenje. To je pomalo isto što je da vas održi na životu, da preživite, ali mi smijemo u tim Josipovim rječima da kako vidjeti svu onu povijest koja slijedi, to je cijeli izlazak, dakle Bog je mene pred vama poslao, zato da vi, kad jednom svi dođete u Egipat, razvijete se u veliki narod, istina, kao robovi ćete živjeti teško, ali onda će vam Bog podariti oslobođenje i put u običnu zemlju. Evo, mislim da tu smijemo bez pretjerivanja reći, pred nama je lik koji od vrlo problematičnog početka dolazi do pravoga duhovnog junaštva, do zavinih moralnih visina, gdje njegovim zalaganjem se stvari razriješavaju i započinje u istinu novo razdoblje života. Pater, hvala vam. Donili ste nam lik ljude koji nikada nismo doživjeli na ovakav način. Radi se o nama, radi se o našem životu i sve nas vodi do toga da se susretnemo onda u punini s Isusom koji je, evo rekli smo, iz judina plemena, a već tamo u blagoslovu Jakobljevu pred smrt govori se o judi kao laviću malenove, koji će onda opšto postati veliki lavna spasitelj. S Patrom Nikom Bilićem razgovarali smo o tome kako je Judasin Izraelov pomirio braču. Želim vam svaki blagoslov i srdačan pozdrav.