Pjesme proroka Izaije o Sluzi Gospodnjem

Andrzeja Kovljević discusses the famous songs about the servant of the Lord with Father Niko Bilić. The songs are found in different parts of the book of Isaiah and focus on the servant's role, suffering, and ultimate exaltation. The servant is identified as both the nation of Israel and an individual, possibly referring to Jesus. The servant's mission is to bring justice and righteousness to the world, and the songs highlight the connection between suffering and victory. The songs are read together to understand the servant's significance and the message conveyed. Ja sam Andrzeja Kovljević. Danas ćemo pokušati odgovoriti na pitanje što ima u čuvenim pjesmama o sluzi gospodnjem. U pokušaju pomoći će nam pater Niko Bilić. Pater, dobrodošli. Hvala Otaca na pozivu svima vama, dragi slušatelji. Želim reći dobrodošli u kampanju Krista Uskrsloga. Veselim se na ovoj prilici da dadnemo se na terapevtski studij svetoga pisma. U tom smislu htio bih uzeti u ruke pjesme o sluzi gospodnjemu i, kao i u cijeloj Bibliji, tražiti ono što je za nas orijentir, što nam je nadahnuće, što nas skrijepi i daje nam snagu. Pa što su to pjesme o sluzi gospodnjem i koliko ih je, pater? Ukupno je četiri teksta, pred nama se nalazi sve zajedno 36 biblijskih redaka, koji međutim nisu na jednome mjestu u knjizi proroka Izaije, nego ih pronalazimo raspoređene na više mjesta, ubačene, uklopljene u kontekst. Tako ćemo prvu pjesmu naći već tamo u 42. poglavlju, gdje se nalazi 9 redaka te pjesme, zatim ćemo naći drugu pjesmu, drugu cijelinu koja se opet posvećuje toj istoj temi u 49. poglavlju. Tu će biti šest redaka, onda u trećoj pjesmi ćemo naći opet šest redaka, to će biti 50. poglavlje, u sredini 50. poglavlja. I napokon spoj 52. i 53. poglavlja nekako se ističe po tome, što imamo tamo punih 15 redaka posvećenih toj temi sluge gospodnjega sluge Patnika i baš ta pjesma koja se redovito čita na Veliki petak, nekako nam je valjda i najpoznatija, jer se tu u toj pjesmi govori o čovjeku boli koji je vičan patnjama. I odmah smijemo primijetiti kako kod proroka Izaije nije to neobično da imamo jednu temu koja je rasporežena na više mjesta, a očito je povezana čuvena pjesma o vinogradu gospodnjem koja je u petom poglavlju prije svega kao žestoki sud negativan sa teškim završetkom, onda će u 27. poglavlju imati očiti nastavak i po onome ko govori i po temi o kojoj se govori, samo što će biti posve preokrenut završetak gdje se bog u svom smilovanju okreće milosedno prema svom vinogradu. Dakle, samo to hoću reći, nije neobično za proroka Izaiju, za njegovu knjigu, da mi nalazimo jednu cijelinu koja je raspoređena na više mjesta. U čemu je važnost i ključna vrenost pjesema o sluzi gospodnjem? Kada gledamo već to gdje su one smještene, onda se nalazimo u tzv. Deutero-Izaiji, to je drugi dio knjige proroka Izaije koji započinje čuvenim riječima Tješite, tješite narod moj, to su božje riječi i sve četiri pjesme smještene su u taj središnji dio koji je usmjeren ponajviše na novi izlazak, to jest na povijesni događaj završetka teškog progonstva u Babilonu, povratak, evo tu su smještene zapravo sve te četiri pjesme, smijemo već to vidjet kao ipak pozitivan ishod i težinu progonstva, ali onda i radostan povratak, ali sasvim konkretno kad uzmemo u ruke te tekstove koje poprilično poznajemo, najljepše je što sam Bog se obraća svome sluzi ističući da ga je od početka za sebe stvorio, dakle Bog je stvoritelj, računa sa svojim slugom od početka, zatim taj sluga nije usmjeren samo na jedan izabrani narod, nego već evo tu u dubini starog zavijeta vidimo onu izvornu božiju univerzalnu misl, sluga je poslan svima, on treba donijeti pravo, što je zapravo božiji način prosuđivanja, pomalo identično kao kad kažemo zakon božiji svim narodima, onda nam je, i to je možda glavni dio, posebna vrijednost u tim pjesmama što već ćemo na kristološki način prepoznaje se nevjerojatno precizno ono što je kasnije sudbina Isusova kada taj sluga boži koji je božiji miljenik sam doživljava da je pouka koju mu Bog daje izrečena na način patnje i križa, gdje on je zapravo težak patnik, vjeran je Bogu sve do smrti, ali, i to je smisao možda četvrte pjesme, on samoga sebe daje, izlijeva samoga sebe svoju dušu do smrti ili potpuno se je ogolio, opustošio, oplijenio je samoga sebe sve do smrti i zato ga je onda Bog nagradio, stavio ga među velike, u tome je njegovo uzvišenje, dakle pjesme nam govore o onome što je u središtu našeg gledanja i proučavanja Isusova dijela i njegove osobe, možda već primjećujemo da je vrlo slično onome što će Himan svetoga Pavla reći o sinu Božijemu koji se je potpuno ponizio, ali je onda u tom poniženju uzvišen i imamo sasvim konkretne sitnice koje se nam drage, dokument druga Vatikanskog sabora, Lumen gentium, svjetlost naroda, zapravo uzima riječi koje su iz ovih pjesama, prva i druga pjesma, upotrebljavaju taj izraz, iz Božijih usta upučen kao definicija sluge koji će biti onda svjetlost narodima. Rekli ste da se one nalaze na različitim mjestima, međutim što ove pjesme onda povezuje u cjelinu i zašto ih čitamo zajedno? Evo, kroz sve pjesme ili prvu, treću i četvrtu imamo ponovljeno to sluga moj, dakle Bog govori o svome sluzi. Već sam rekao da je glavna poruka kad on sam govori da je spreman biti poslušni učenik Božji i pažljivo sluša što on govori, a onda otkrivamo kako se ta pouka Božija skriva u onim udarcima koje on prima na svoja leđa, kako, evo, udaraju po njegom licu, kako on lice nije maknuo od pogrde, od pljuvanja, ali on zna da je Bog onaj koji ga čini pravednim i zato premda ga pogrđuju on u sebi nije pogrđen, premda ga ponižavaju on nije ponižen u smislu slomljen da ne osjeća svoju vrijednost i onda kao posebno obilježem, već sam rekao malo, ta okrenutost svemu svijetu, cjelini Božjega stvorenja, što se osobito vidi kad recimo susretnemo se s pojmom otoci gdje je to redoviti biblijski izraz za one zemlje ili one narode koji su daleko, dakle s onu stranu mora, daleko od našega kopna, to je nešto drugo i to bi bila ujedno i izravna veza između prve i druge pjesme, kada u prvoj pjesmi se govori o tome da za naukom, doslovce za torom, dakle za zakonom koji donosi sluga Božji, Čeznu, Žude i otoci, a onda u idućoj pjesmi sam sluga progovara i obraća se otocima, evo to nam je jedna konkretna veza koja to povezuje onda fenomen je taj da kako rekoh, bog progovara u tim pjesmama, sluga progovara, druga i treća pjesma su govor sluge, naposle nam je vrijedno kada on ulazi u razgovor s bogom, što bog njemu govori, kako on njemu odgovara i možda bih još istaknu, e, ono što mi se čini važnim, i to je pomalo stvara za raspravu, tradicionalno se uzima da je nam posve kratak odlomak od četiri redka u 42. poglavlju gdje se govori o sluzi gospodine, da je to cjelina pjesme međutim, idući odlomak, mi to tako u liturgiji uzimamo, pripada definiciji kakav je taj sluga i na kraju tog drugog odlomka se vidje da se bog koji je ustanovio da su se prošle stvari već dogodile, a sada svojoj zajednici objavljuje ono što se još nije dogodilo ali ima doći ta prisutnost zajednice, ta prisutnost naroda kojemu se bog obraća nama je važna zato što je već u prvoj pjesmi prepoznata ta zajednica koja je onda u zadnjoj pjesmi progovara. A tko će povjervati onome što mi sada govorimo i onome čemu smo mi svjedoci? To je još jedna sitnica koja nam povezuje te četiri pjesme u jednu cjelinu, teolozi će reći kako zapravo pjesme su sve usmjerene prema četvrtoj pjesmi koja je i količinom i sadržajem vrhunac i razriješenje dinamike, prema njoj sve to ide. A tko je zapravo sluga gospodin? A nama je posebno vrijedno kada u knjizi proroka Izaije prepoznamo da baš taj drugi dio knjige koji je obično zovemo Deutero Izaija, koji je knjiga koja započinje sa Tješite, Tješite narod moj, zapravo puno puta govori o mome sluzi, sluga moj. Pa će nam prvi odgovor biti vrlo jednostavan, Bog Izraelu svome narodu govori, ti si sluga moj. Međutim, očito je da se onda u pjesmama o sluzi gospodinem ne radi tek o narodu, zajednici koja je, recimo to tako, nesasvim definirana skupina ljudi, zajednica, nego je riječ ipak o pojedincu, pričemu se baš u ovoj drugoj pjesmi gdje se Bog obraća, ti si sluga moj. I onda mi shvaćamo da se on obraća Izraelu i shvaćamo tu riječ Izrael kao vokativ, ti si sluga moj Izraele. Međutim, ako gledamo na sadržaj, onda ćemo reći možda to i nije obraćanje Izraelu u smislu naroda, nego je to definicija koja je izrečena tim imenom, ti si sluga moj koji nosi ime, Bog će se boriti. I to nam je onda povratak na osobu Jakova s početka koji i dobiva ime Izrael, gdje on sam u pjesmi kaže pa ja sam se dosad uzalud mučio. I onda se sjećamo pa da, Jakov je, dakle biblijski pravotac Jakov, najprije je trgovao sa svojim bratom, onda je na grub način prevario i brata i oca i morao pobijeći, onda je svojom silom u borbi s Bogom htio doći do blagoslova da bi on Bog na koncu pokazao čekaj malo, sve je to što ti radiš je u redu, ali blagoslov je moj dar. Tako da smijemo reći aha, lik Jakova, lik Izraela je ovdje prisutan baš u tom prepoznavanju da su glavne stvari koje u životu dobijamo zapravo čisti Boži dar. Puno puta ćemo imati u samoj knjizi, dakle više puta da se govori da Bog progovara narodu, Jakove, Izraele ti si sluga moj, ali onda u samoj pjesmi dobivamo ipak naznaku da se radi o mesijanskom proroštvu kako ga mi ishvaćamo. Dakle to je proročki govor o onome jednome koji će doći kao Boži sluga, koji će na koncu uspjeti, bit će uzvišen, a njegova uloga je glavna u tome da on svojim životom donosi pravednost, mnoge čini pravednima. Dakle iz samih tih riječi onda shvaćamo da kada u crkvi gledamo u tome proroštvu o Isusu da smo na dobrome tragu. Par puta ćemo od Izraele naći da je govor ne samo o mome sluzi nego i o njegovom sluzi što je samo promjena onoga koji govori, dakle govori se o Božjem sluzi. Jednom ćemo naći izraz baš sluga gospodin sluga Jahvin koji je međutim u negativnom kontekstu gdje se govori o njegovoj sljepoči, dakle on sam treba proći proces obraćenja. I napokon ono što je zanimljivo u proroka Izaije, izraz sluga pojavljuje se u svim dijelovima, dakle u sva tri dijela knjige proroka Izaije, a prvi i posljednji put bit će u množini, dakle bit će govor o slugama, najprije će se govoriti o tome kako narod Božji sada ima kao svoje sluge one koji su mu prije bili tlačitelji i gospodari, a završeta knjige posljednje poglavlje pravi razliku, dakle Božji sluge primaju objavu, nad njima je ruka Božja koja se objavljuje, dakle Božja sila, Božja vlast, a nasuprot Božjim slugama su Božji neprijatelji koji doživljavaju Božji gnjev. Puno priče, samo jedna poruka, dakle govor o sluzi, o slugama je u Izaiji posve normalna stvar, u pjesmama o sluzi gospodnemu ipak ćemo imati jasan proročki tekst koji se spravom primjenjuje na mesijanski lik Isusov, ali znamo, već od Mojsija pa dalje, sluga gospodnje, biti sluga jahvin, to je vrhunska, najuzvišenija titula koju sveto pismo staroga zavijeta poznaje, pa se onda pretače na novi zavijet, a da smo na pravom putu kada čitamo to kristološki dokazuje nam, evo, sve do danas bogata crkvena tradicija, jer gdje mi zapravo susrećemo redovito te pjesme, susrećemo ih u velikom tjednu, prvu pjesmu čitamo u ponedjeljak, drugu u utarak, treću u srijedu, a onu završnu, zaključnu slušamo na veliki petak prije muke gospodnje, tako da, evo je, vrlo jasno crkva prepoznala, aha, u tim pjesmama služeći se onom metodom koju sam Isus primjenjuje kao uskresli učitelj, jer on u pismu traži što ima o njemu, tako i mi čitamo, dakle, što ima o Isusu u pjesmama o sluzi gospodnjemu. Koje su formalna obilježija prve pjesme o sluzi gospodnjemu? Dakle, Bog sam progovara i definira tko je njegov sluga i kako mu zadaću daje, prava mesijanska zadaća, šaljem te evo da budeš, kako sam već rekao, svjetlo narodima, trebaš otvoriti oči slijepima, izvesti na slobodu iz tame one koji su zatvoreni, a nekako meni najdraže kada se u ovoj prvoj pjesmi definira da je sam sluga gospodnji zapravo savez, dakle osoba sluge preuzima ulogu onoga što je savez među Boga i njegova narada. Što je sadržaj prve pjesme? Evo već malo rekao, u tom formalnom obilježiju, dakle, Bog govori zajednici, Bog predstavlja sebe i u sredini te pjesme i na kraju te pjesme, a između toga Bog progovara svojome sluzi u toj prvoj pjesmi, govori se o osnovnom mesijanskom poslanju sluge gospodnja koji dolazi kao osloboditelj. A kakva su svojstva druge pjesme i što nam donose druga pjesma? Druga pjesma nas vodi u 49. poglavlje, posebnost je u tome što sam sluga Božji progovara, obraća se onim udaljenim narodima, dakle svjestan je da nije poslan samo jednom narodu, definira samoga sebe kao onoga kojemu je oružje, ne doslovno oružje, nego to je njegova rič, to je snaga onoga što on govori, a kođer, on sam svjedoči kako Bog njega postavlja da bude Božja proslava, Božji ures i tu se skriva ono što sam rekao gdje sluga doživljava svoj vrsni preokret, do sada se za ludu mučio, bez rezultata, a onda otkriva kako je sva njegova snaga, njegova pravednost u Bogu i dobiva to bitno proširenje. Nije dosta, to su Božji riječi da bude samo spasitelj naroda Božjega, nego treba donijeti Božje spasenje cijelome svijetu, u tom dijelu mi se opet posebno sviđa kada on je definiran, dakle sluga Božji u prvoj pjesmi je definiran kao savez, a ovdje ga Bog definira ti si moje spasenje, moj spas koji vrijedi do kraja zemlje. Dakle opet mesijanski pogled, ako to gledamo kao lik Isusa, onda Isus je spasenje koje dolazi i vrijedi za sav svijet. Kako je građana treća pjesma? S trećom pjesmom ulazimo u 50. poglavlje, najčešće tražimo nekakvu pomoć da vidimo odakle dokle ona ide pa onda prepoznajemo koji je tekst prethodni pa onda koji tekst slijedi poslije. Brlo često nam pomažu u tome i znakovi u hebrejskom tekstu za odlomke. Hebrejski tekst donosi znak bilo da je za jedan zatvoren odlomak, pa onda tako i ovdje možemo prepoznati da prije same pjesme, koja započinje u četvrtom redku, nalazimo taj znak za prethodni odlomak koji je zatvoren. Ova nam je pjesma važna jer opet progovara sam sluga gospodni, njezino formalno obilježi je što ovdje se susrećemo s izrazom kako je bog oslovljen. Bog je oslovljen svetim imenom Jahve uz koje donosi onaj izraz Adonai koji se redobito upotrebljava umjesto imena Jahve pa onda imamo tu tako posebno formalno obilježenje gdje sluga govori o Bogu ko ga oslovljava sa gospodin Jahve i tako nekoliko puta. U ovoj pjesmi posebno se ističe ono što sam već rekao, on je učenik Božji ali to učenje se zbiva zapravo na način križa da on dragovoljno podnosi patnju i u tome zna da je Bog onaj koji ga čini pravednim. Zbog kojega on pravedan pa onda pogrde ne dopiru do njegove biti, on sam ne ostaje pogrđen, nije postiđen, hrabro može stati pred one koji ga obtužuju, zna da može imati, voditi parnicu s njima jer Bog je njegov branitelj, a ova pjesma je naglašena i zbog toga što je ista riječ kojom ovdje sluga govori o Bogu. Bog je taj koji mene čini pravednim, a u četvrtoj pjesmi na kraju sluga će biti definiran kao onaj koji čini pravednim, koji donosi pravdu, koji opravdava, dakle to je Bog u trećoj pjesmi, a u četvrtoj pjesmi sam sluga je onaj koji donosi pravednost, koji čini pravednim, koji opravdava mnoge, pa onda vidimo da je božansko svojstvo pripisano sluzi Božjemu. Ima li još neka posebnost u sadržaju treće pjesme? I to je u životu sluge Božjega jedna konstanta. I možda bih još mogao istaknut jednu dosta stručnu stvar gdje se ovdje upotrebljava riječ, zapravo vrlo važna riječ. Sluga je ovdje definiran kao onaj kojemu je Bog dao sposobnost, rekoh njegovo oružje nije pravi mač, nije prava strijela, nego to je simbolični govor o njegovoj riječi. A našto je usmjerena ta riječ? Usmjerena je na to da dadne snagu, da okrijepi, da pomogne onima koji su umorni. U Novom Zavetlom ćemo se zjetiti, gospodina opoziva, dođite k meni vi koji su umorni optrečeni. Zašto to ističem kao posebnost? Pa to je dodatak i za ije i ove treće pjesme vokabularu hebridske Biblije. S tim značenjem samo ovdje i vjerojatno kako nam su pozoravaju lingvisti riječi o jednom arameizmu. Dakle, ono što hebridski jezik preuzima iz govornog jezika koji je isusov jezik kojim je govorio. I evo, to značenje krijepiti, pomoći, dati snagu umornima, je prinos treće pjesme vokabularu hebridske Biblije. Doželi smo do četvrte pjesme. Po čemu se ona izdvaja? Glavna stvar je opet Boži pogled, Boži govor na početku i na kraju, kao svojevrsna inkluzija ili okvir. I taj Boži govor je usmiren pozitivno. Moj će sluga uspijeti, uzvisi će se, proslavi će se, biće podignut visoko, pokazat će se njegova visost, njegovo veličanstvo, tako smijemo reći. Na taj način pjesma i završava, možda je jedno posebno obilježje i to da se voli više puta, tri ili čak četiri puta za redom se ističe što se zbiva s tim slugom, dakle kad se radi o uzvišenju, ali i kad se radi i o njegovim patnjama. I posebnost je ove pjesme što u sredini zapravo, najveći dio pjesme je govor zajednice. Dakle mi promatramo što se zbiva sa slugom, otkrivamo kakva je njegova sudbina i koliko je on doista Boži sluga, mi smo mislili da Bog njega kažnjava, da ga to Bog udara, a zapravo vidimo pa on je naše grijehe ponio, po njegovoj rani, po njegovom modrici mi primamo izlječenje, mi smo svi lutali, a evo sada vidimo da je on orijentiran. Evo to bi možda bila posebnost te četvrte pjesme koju kako rekoh čitamo na veliki petak i ona se obično najviše primjenjuje na tumačenje što se zapravo zbiva u muci Isusove. Sada se dijelomično rekli, ali čije riječe mi iščitavamo u četvrtoj pjesmi? Evo to je zapravo posebnost, kako rekoh početak i kraj su Božije riječi, ali središte te pjesme, sasvim konkretno od početka 53. poglavlja, progovara zajednica koja se divi, izbuljena je. Dakle, dvostruki je osjećaj, s jedne strane potresenost, a s druge strane zadivljenost, onim što vide kako se pojavio taj sluga koji je došao kao izdanak, kao maleno dijete smijemo slobodno prevesti, na početku u njemu nema ništa posebnoga, nema na njemu takvog izgleda koji bi nas privlačio da bi smo se njemu divili, ali onda se pokazuje kako je on zapravo sebe dao za žrtvu, primio je svoj život kao naknadnicu koja onda donosi spasenje svima, to je i dovršetak onoga što je na početku zadano u prvoj pjesmi, dakle nisi samo tu za moj narod nego za sve narode, to se primjenjuje u ovoj četvrtoj pjesmi. Koje su novosti u sadržaju četvrte pjesme? Koji je do kraja iskusio, upoznao bol, koji sve bolesti naše, dakle mi kao zajednica vidimo da on naše boli na sebe preuzima i onda se sasvim konkretno, i to je možda središnji dio te pjesme, govori o tome da je on proboden, da je bog njega pritisnuo bolima. Čak bih rekao da kad gledamo na izvornik onda smijemo ići malo, možda je malo dublje, mi redovito to prevodimo, proboden je zbog naših grijeha, izvornik zapravo kaže, ne da on odmah automatski daje naknadnicu nego od naših grijeha, dakle posljedica naših grijeha je to da je on proboden, to da je on satrven, dakle naše krivnje njega satiru. I da bismo mi imali mir, to je sad već teološko tumačenje, on preuzima kaznu na sebe. Evo to mislim da su te posebnosti, i onda sasvim konkretno, to je onaj dio, u toj pjesmi se govori o njegovom pokopu gdje sluga Boži je uvršten među razbojnike, mi to lako prepoznajemo, Isus raspet među razbojnicima, ali je onda pokopan na način bogataša, što opet odgovara izvješta u evanđelju, gdje je Isus položen u grob koji je takav da još niko nije bio u njemu koji je specijalno bio napravljen kao grob bogataša. Evo, završna pjesma je, njezina posebnost je u tome što gleda na završetak te muke koja je precizno opisana i na proslavu koja slijedi i na život koji dolazi iz te silne muke koje je prošao. Zaključimo, Pater, razgovor s pitanjem kakva je poruka pjesama o sluzi Jahvinome? Mislim da su pjesme o sluzi Jahvinome, sluzi Patniku, o čovjeku boli, ponajprije, hvala Bogu, postale dio kulture i najviše nas upućuju na to da prepoznajemo u biblijskom tekstu, u svetom tekstu, nešto što nam je orijentir za naš život, što nam može biti ona osnovna povuka da križ koji je po sebi prokledstvo i strahota, može postati blagoslov i sasvim konkretno što nam je posebno vrijedno u uskrsnom vremenu, pa sve to pismo nam daje da prepoznamo sadržaj značenje Isusova života i sam gospodin Isus, kako se uvijek rado prisjećamo, nakon uskrsa kada nastavlja svoju ulogu učitelja, onda upravo tako postupa, posebno učenicima na putu u Emmaus, ali onda i svim učenicima otvara pamet da razumiju kako se u pismima govori o onome što je njegov život. Protumačen je, najavljen je, njegov život daje nam shvatiti njegovu osobu. Posebno mjesto u tom shvaćanju u kojoj Isus ima upravo pjesme o sluzi gospodinjem, pjesme o onome koji je miljenik Boži i pjesme o onome koji je zbog svoje patnje došao do onoga znanja, do one spoznaje, kasnije je priladano da on spoznaje svjetlost, zapravo je to spoznaja, kojom je onda on kadar krijepiti umorne, ima znanje reći takvu riječ koja pomaže i krijepi čovjeka. Pater, hvala vam što ste i danas podijelili dio svoga znanja Biblije. Uzmite u ruke te tekstove koje poznajete, dopustite da dijeluju na vas, prepoznajte u njima ono što Bog govori vama za vaš život, odnosno kako vam još više daje otkritit ko je to Isus, naš spasitelj i gospodin. Hvala vam lijepo, baš sam stijela reći, uvijek se možemo vratiti tekstu pa ga čitati. Hvala pater, dragi slušatelji, bio je ovo pater Niko Bilić koji nam je govorio o pjesmama proroka Iza i osluzi gospodinem. Ja vam želim blagoslovljeno vrijeme do našeg sljedećeg susreta. Srdačan pozdrav!