Duhovnost svetog Josipa

The transcription discusses the spirituality of Saint Joseph and his role as a model husband and father. It emphasizes his obedience to God's instructions, his willingness to protect and care for his family, and his attentiveness to God's guidance. The transcription also mentions the importance of spiritual life in parenting and the significance of Jesus being raised in Nazareth. It highlights the Holy Family's adherence to scripture and their deepening understanding of Jesus' mission. Overall, it emphasizes the importance of listening to and following God's word. DUHOVNOST SVETOG JOSIPA Kako bi lijepo i utješno bilo u miru zastati, promatrati milo djetešce od Boga darovano, hlanjatimo se i moliti i hvaliti Boga. Bilo bi to duši korisno, krijepilo bi je, donijelo bi plod, ali sveta obitelj prolazi ono što i današnje obitelji dobro poznaju, djetetu je ugrožen život, preba brzo djelovati još iste noći. Sveti Josip od početka je uzor muž, muškarac, koji, baš kao i majka Marija, razumije jezik Božjega glasnika, pažljiv je na upute koje prijima i spremno sluša. U nočnom miru, kad je duša otvorena, nije sputana obrambenim mehanizmima, nema naučenih laži i prikrivanja, anđel mu dolazi, a na javi, budan, Josip izvršava. Tako je bilo kad je Mariju uzeo k sebi, tako je kad bez odgađanja polazi u stari, dobro poznati Egipat, tako je kad po Božjoj zapovjedi slijedi put otkupljenja Božjega naroda iz Egipta, ide u obećanu zemlju Izraelsku. Tako će biti i još jednom četvrti put, kad opet usnu, prijima pouku da pođe u Galileski kraj. Njegov strah Bog vidi i daje rješenje. Je li to već ostvarenje velikog biblijskog ujedinjenja i obnove po riječima anđela, u Božijim očima sve je to Izrael i judeja na jugu, koju će ovaj put zbog Arhelaja zaobići i Galileja daleko na sjeveru, s onu stranu Samarije, gdje je Nazaret. Muž, pravednik, otac obitelji, pažljiv je na ono što se u njegovoj duši zbiva, marljivo motri, sluša i poučljivo priznaje Božje vodstvo, kao što Marija brižljivo čuva događaje u srcu, pohranjuje ih prebire. Duhovni život, važan je i spasonosan, najbolji oslonac za roditeljstvo. Kakva je pedagogija, koju anđeo donosi? Bog traži akciju, poduzimanje, opet i opet Josip najprije čuje i spremno izvršava, ustani, za svaki ustani u evanđelju nalazimo poslušno, ustao je, pa bilo to evo i u srednoći. A koliko je ustajanje važno, znamo zato što je na isti način Isusovo ustajanje iz groba u pismu zabilježeno. U svakoj akciji Josipa anđeo usmjerava na njegove bližnje, u svom životu Josip nalazi mjesta za njih, prijima ih, uzmi Mariju, uzmi dijete i majku njegovu. Anđeo ne daje unaprijed gotove podatke o budućnosti i rješenje na pladnju, nego traži pažljivu otvorenost, promatranje i slušanje za dalju komunikaciju, ostani dok ti ne kažem, reći ću ti, javiću ti, pazi na moje riječi. Božje postupanje slijedi ono što je iz pisma poznato, najprije tu je Božja taktika, svet i rat, boj gospodnji. Herod, koji je htio dijete poslati u propast, sam je došao do svojega skončanja. Zatim tu je ono još važnije, na uskrsniče dan jednom znamo, gospodin učenicima tumačiti što sve ima o njemu od početka svetog pisma, nije to samo opis Kristova javnoga djelovanja i njegove pashe, nego sve od začeća i ranoga djetinstva. Kod proroka Hoše je bilo to simbolično, Bog je svoj narod, sina svoga, po mojsiju izveo iz Egipta, a sada to je stvarnost, Božji sin, već kao dijete, uzima na sebe povijest Božjega naroda, iz Egipta dolazi u svetu zemlju. Otići će u Nazaret ne samo zato što ga pravednik Josip u svojoj svjetoj obitelji tako štiti od nove opasnosti za njegovo djetinstvo, nego zato što Bog od početka želi da on, Isus, bude Nazarećanin. U Jeruzalemu je središte i svet i dom Božji, ondje će Isus djelovati i poučavati, u Betlehemu, Davidovu zavičaju, Isus je rođen, ali on je Nazarećanin. Sveta obitelj, eto, drži se pisma, sluša riječ Božju i primjenjuje ju, baš kao što to mi u svakoj svetoj misi nastojimo, da bismo još dublje upoznali put Kristov, koji ga i na naš oltar danas u euharistijskom kruhu i vinu dovodi.