Radosna vijest

The joyful news of today is that the Messiah has come. Even in the desert, God can bring abundant life and joy. The patience of John the Baptist is praised, as he awaits the coming of the Lord. Despite being imprisoned, he asks if Jesus is the one they have been waiting for. Jesus responds by performing miracles and fulfilling the prophecies. He is the anointed one, the Son of God. The poor receive the good news, and we are reminded to help those in need. Jesus is the reason for our joy, and we do not need to wait for anyone else. Radosna vijest Ako idemo među mnoštvo razdraganih na advent u Zagrebu ili negdje u Austriji ili još dalje u drugim zemljama, što smo izišli vidjeti? Površnu zabavu, buku i svjetlo, kuhano vino koje i u zraku možemo udisati? Jesmo li izišli vidjeti neki za nas posloženi teatar? Kad sjednemo pred televizori, gledamo naše vatrene nogometaše, što smo izišli vidjeti? Neki nestalni bezimeni stig, koji se povija kako vjetar puhne, ulizicu na dvoru, kojemu je sva duša u tome, da se već odjelom svidi onomu koji ga ima u vlasti? Ili mi, adventski ljudi, tražimo nešto više i dublje, nešto mnogo, mnogo veće? Strpljivo, strpljivo, strpljivo iščekujemo taj dan, gospodni, božji dan. Radosna vijest današnjega dana jest vijest, koju Ivan krstitelj može čuti i u mraku ledene tamnice, u kojoj će dočekati smrt iz krvnikove ruke, vijest da je Mesija došao. Dolazi ono kraljevstvo, u kojemu Ivan, najveći među nama od majke rođenima, ostaje posve malen, najmanji. Radosna vijest ove treće nedjelje dušašća, nedjelje radosti, jest da i u pustinji Bog može dati bujan život, u našoj životnoj pustoši i siromaštini, u našoj jesenjoj i zimskoj depresiji, može zavladati klicanje i veselje, veselje sa znakom vječnosti. Radosna vijest ove treće nedjelje je proroštvo, koje glasi, oni će vidjeti slavu gospodnju, divotu Boga našega, upravo to je odgovor, koji učenici imaju odnijeti svome učitelju Ivanu, što su vidjeli. Radosna vijest danas je da je strpljivost proročka vrlina i da se dolazak gospodnji približio. Radosnu vijest današnjega evanđelja izvrsno ćemo naći, ako pažljivo, po sve tihim koracima, tako da ne smetamo, uđemo u dušu zatočenika preteče, najvećega, onoga koji je više nego prorok, Ivan krstitelj. U tamnici je zatvoren, vjerojatno već sluti zlu kob, koja ga čeka u šakama hirovita poluvlastodržca još jednog Heroda. Predosjeća Ivan da će i u mučeničkoj smrti biti preteča, a znamo da je uhićen samo zato što je, poput rođaka Isusa, svjedočio za istinu, podsjetio je na božju zapovjed, ne čini preljuba, tumačio je, pa ne smiješ bratu rođenom žene uzeti. I sada u toj mrkloj, smrtnoj tamnici Ivan je čovjek koji pita o onom najvažnijem i dobiva pozitivan odgovor. Usred pustinje prorok navješta radostan, bujan, cvat, ljiljan će procvjetati, visoka snažna cedrovina, jedro zelenilo s Libanona doći će u pustinju. Mi smo na prelasku iz jeseni u zimu, u blazi i studeni, kad se siva, tmurna, uporna kiša pretpara u snijeg, kad se sunce ne želi pokazati, a sva priroda govori o umiranju i smrti. Mi palimo još jednu treću svjeću i gledamo na onaj povijesni velik dan, kad će Bog spasitelj doći na svijet kao malo, slabašno, milo, sve njege potrebito ljudsko dijete, doći će Božić. Zatočen je Ivan krstitelj kao jakovljev ratar, zasijao je polje i sad strpljivo čeka, pušta, da pada i rana i kasna kiša, ispituje potom, je li to već dragocijen urod došao, i on je među prorocima koji su nam uzor za svetu strpljivost, za veliku dušu i podnošenje muke. Je li u zaporu i njegovo srce moglo biti preplašeno, pogotovo stoga što ga je davno rođak bio razveselio već u majčinoj utrobi? Ivanu je došao na krštenje i tražio da se sva pravednost ispuni, sam je Ivan u njemu proročki vidio žrtvenoga jaganjca, Boga živog, a koji jedini oduzima našu krivnju i prijestup, sav naš grijeh. Razumijemo, da se spravom u mračnim Herodovim podzemnim lancima može roditi neka sumnja i pitanje, pogotovo u srcu judejca, južnjaka, koji sluša o dijelima rođaka tamo u Galileji na sjeveru. Ivan se smije pitati, stoji li to sudac pred vratima ili ne? Je li Isusov dolazak dolazak gospodnji? Već je veliki Izaija prije osamstotina godina prenio Božiju naredbu, što treba reći preplašenim srcima, da se ohrabre i budu jaka. Upravo tako gospodi Isus postupa, učenicima Ivanovim daje ohrabrujući odgovor. Možda ih je krstitelj i vrlo pedagoški poslao, da se sami mognu uvjeriti i naći novoga pravoga učitelja. U evanđelju, naime, čitamo da je Ivan čuo za Kristova dijela, za dijela Mesijina. Isus ne daje odgovor uvjeravanjem i prezentiranjem lijepoga programa, nego dijelima. Odgovor Ivanu krstitelju je ono, što su sami njegovi učenici kao očevici zamijetili i mogu o tome posvjedočiti. Prorok je davno, davno prorokovao o slijepim očima, o gluhim ušima, o njemim ustima, o nogama, koje nisu mogle samostalno hodati, a gospodin evo ostvaruje i čini, i još pridoda je, jer je i onog gubavca izliječio, koji se poklonio i molio, ako hoćeš, možeš me očistiti, i svih onih deset očistilo se i još drugi, a Ivanu, kojega čeka smrtna presuda, zacijelo je najvažnije, što je Isus uskrisio i Jairovu kčerkicu, i jedinca Udovice iz Naina, a i prijatelja Lazara će iz groba dozvati u život. Osnovno pravilo cijele biblijske povijesti kaže, osveta u svemu pripada Bogu, tebi, Bože, povjeravam parnicu svoju, Mesija to pravilo sažima u svojim dijelima. Rabi Isus u sinagogije pred svojim nazarečanima, riječima Izaja proroka ponizno, ali jasno poručio, da ja sam Mesija. Tako odgovara i krstitelju, Isus je pomazanik, jer ga je otac duhom svetim pomazao, kao što su nekoć starozavjetni kraljevi i proroci uljem pomazivani. Izaja je najavio, da će siromasi primati radosnu vijest, a Isus to ispunja. To je odgovor u tamničenom Ivanu. On sam sada je siromah, koji sluša radosnu vijest, da je došao onaj koji ima doći. Blago tebi, Ivane, brate moj, jer ti ja nisam sablazan, otac nebeski ne dopušta, da ti budem skandal, blago tebi, jer ti si anđeo, koje ga je sam otac poslao, da mi put pripravi. Spravom je u crkvi danas nedjelja karitasa. Svaki naš dar, koji prikupljamo za hranu, za higijenu, domaće potrebštine, novac, utjelovljeni je dio evanđelja, koje se navješćuje siromasima. Uvijek je tako bilo, da siromašni najvelikodušnije siromašnima pomažu, uvijek je bilo tako, da siromašni daleko bolje znaju što je život na radost, negoli sebični bogataš. Nama, advenckim siromasima, tražiteljima radosti, objavljuje se radosna vijest, sin Boži, koji za nas postaje Božić, mali Isus, on je mesija i ne moramo nekoga drugoga čekati.