Kršćanski pogled na smrt

Korizmene su duše, božje duše, Bogu posvećene, onim neizbrisivim biljagom koji smo primili već na krštenju. Svi smo mi tada također dobili haljinu bijelu bijelcatu, kao što je Isusova haljina na gori preobraženja postala bijela. Obasjalo nas je svjetlo Kristovo, svjetlost svijeta, svjetlo koje je došlo na svijet, da ga tama ne obuzme. U evanđelju slušamo kako pred prvakom Petrom i gromovitom braćom Jakovom i Ivanom iz najveće blizine svijetli Isusovo lice kao sunce, riječima poslanice, zasijali su život i neraspadljivost. Korizma, muka i smrt tu su zato jer vode uskrsnuće, muka znači proslavu. Je li korisno i plodno današnja čitanja promatrati pod naslovom kršćanski pogled na smrt? Obično kažemo, ako ima nešto sigurno u našem životu, onda je upravo to da ćemo umrijeti. Sam gospodin veli ova slavna objava vrijedi tek nakon što umrem, nakon što sin čovječi bude među mrtvima. Apostolističe, spasitelj će smrt obe skrijepiti. Abraham je tamo u počecima dobio poziv da napusti svoj svijet i pođa onamo kamo ga Bog zove. Pravi je čas za nas da zaustavimo i smirimo svoj pogled i svoju misal na gori visokoj, ne onoj kamo je podmukli lažljivi napasnik i neprijatelj dio odbeo Isusa, nego na ovoj drugoj kamo Isus vodi trojicu izabranih najbližih, to je gora gdje je Otac Nebeski toliko blizu da mu se čuje glas. Zanimljiva je to tajna, na Petrov prijedlog sam Bog daje odgovor, tako se i mi nadamo da će nam u času smrti Bog odgovoriti na svu našu molitvu. Donesimo i mi svoje srce i dušu, svoje tijelo koje se umara i stari, tijelo koje je smrtno u ovu evanđosku osamu, da se osvježimo i napunimo Božim sijajem. Oblak je od starine, već od noe, znak Božje prisutnosti i aktivnosti, Božjega pamćenja, a ovdje je evo, kad su ušli u njega, bio ispunjen svjetlošću. Znamo već, ključ ovoga evanđelja je, na kraju nam ostaje samo Isus. Tako je i u našem umiranju, samo gospodin ostaje i govori ne boj se. Pred istom trojcom odabranih Isus će na onoj drugoj maslinskoj gori htjeti pokazati svoje drugo pravo ljudsko lice teškom mukom i krajnjom tjeskobom izbraznano, kada mu znoj bude poput kaplji krvi padao na zemlju. Zlopati se zajedno sa mnom pozvaće Pavao Timoteja, kao što je gospodin pozivao svoje bdite sa mnom. Naša ljudska smrt uvijek sa sobom donosi svoju količinu fizičke ili psihičke boli. U početcima, kad je Mojsije bio drugi put pozvan na svetu goru Sinaj, kad mu je Bog otkrio svoje srce, srce puno milosrđa, privrženosti i povezanosti s nama griješnim slabim ljudima, kad je Bog Mojsiju otkrio da on, samo on, Bog naš, oduzima naše grijehe, Mojsiju je lice počelo trajno blistati, iz lica mu je izbijala svjetlost. Prorok Ilija na vrhuncu iste Božje gore Horeba na vlastitoj je koži iskusio Božju milinu i blagost, koja se je sakrila u šaptu nježnoga lahora, ne u oluji, ni u potresu, ni u požaru. Ana, majka proroka Samuela, doživjela je također da joj se lice bitno izmijenilo, nakon što je u molitvi izlila dušu svoju pred Bogom, kako sama kaže, nakon što je položila presudan zavjet da svoje dijete žrtvoje Bogu, lice joj je bilo novo, nije više bilo kao prije, kad nije mogla jesti, kad joj je bio gušio plać i kad nije mogla govoriti, sada je to prošlo, ima novo lice. Zasigurno će i apostoli poslije, kad budu na okupu s Isusovom majkom Marijom prije duhova u onoj jednodušnoj postojanoj molitvi, moći zamijetiti i osjetiti na majčinu licu onaj osobit sjaj, koju je zahvatio, kad joj je u nepoznati rani čas na uskrsno jutro njezin sin živ došao u zagrljaj. I mi se nadamo da će nam po našoj smrti gospodin darovati novo lice i primiti nas u naručje. Vrijedni su dobri i dragi trenuci, kad nam je lijepo. Po naravi Petar želi ostati, on odmah, brzo i naglo kaže, što mu je na duši, takav je. Kad predlaže sjenice, spravom pociječa na blagdan sjenica, slavlje izlaska iz Egipta, slavlje Božje snage, kojoj ih je spasio. Ne traži ih Petar sebično za sebe i za svoje kolege apostole, nego bez zapreke on prepoznaje s kime to Isus razgovara. Mojsije predstavlja sveti zakon, koji je Bog dao kao pouku za život svome narodu, zakon kojemu je Isus podložan. Ilija je predstavnik proroka. Kad uskrsne, Isus će tumačiti što ima o njemu u svim pismima, počevši od Mojsija pa preko svih proroka, zakon i proroke došao je ispuniti, to je vrijednost Biblije za naš život i za naš odlazak s ovoga svijeta. Mojsije je umro, Iliju je također Bob uzeo s ovoga svijeta, a evo ih, razgovaraju s Isusom, razgovaraju sa Sinom Božim, mole se. Živa je to potvrda onoga općinstva svetih, o kojemu u vjerovanju govorimo, onoga općinstva, zajedništva svetih, kojemu se nadamo, s kojima se već sada u molitvi povezujemo, a napose, kad kod svete mi se molimo, svet, svet, svet.